Žminjski sajam jedan je od većih tradicionalnih mjesečnih sajmova u Istri, koji se održava druge srijede u mjesecu.
Osim tradicionalnih proizvoda poput kosira, rankuna iz lokalnih kovačija, grablja i hrane za domaće životinje, na sajmu se može pronaći raznovrsna ponuda tekstila, voća, povrća, cvijeća, vina, maslinovog ulja te još mnogo toga.
Žminj je tada domaćin jednog od najvećih pučkih sajmova u regiji koji se tradicionalno ne propušta, iako mnogi primjećuju da nije više ono što je nekad bio.
Starije generacije pažljivo planiraju svoj odlazak u Žminj, često birajući dane od 1. do 10. u mjesecu, kada primaju mirovine.
Današnje izdanje sajma u Žminju pokazalo se manje posjećenim nego obično.
Upitali smo i prolaznike njihova mišljenja o sajmu, cijenama ali hoće li se za 10 godina održavati sajmovi.
''Na sajamu se više ništa ne isplati kupiti jer su i oni došli skupi, najbolje ići u butige jer ispada jeftinije. Mislim da će za 10 godina sajmova biti još manje, a ono što je najgore možda ih i neće biti.'', rekao nam je prolaznik, koji je danas odlučio kupiti dvije kašete jabuka koje bi inače kupio u trgovini.
Također, neki su se odlučili i našaliti.
''Volimo doći kako bi potrošili novac, imamo ga previše pa da nam ne stoji u kući bezvze. Supruga i ja dođemo da kupimo kukuruz za kokoše, med, voće ali i da vidimo ljude te da se s njima družimo. Ne znamo hoće li sajmova biti, ali mi znamo koga neće'', rekli su nam.
''Kupujem stvari koje su mi neophodne. Sajam je bio prva trgovina koju sam posjetila s mojim roditeljima u djetinjstvu i to mi je postala tradicija, a to je za mene nezamjenjivo,'' rekla nam je prolaznica kojoj se posrećilo s dobrom cijenom artikla kojeg je kupila u prvih 5 minuta, točno onoliko koliko je na sajmu provela.
Našla se je tu i Matea koja je došla samo prošetati po sajmu i vidjeti čega ima.
''Kupovali smo tu kad smo bili mali, ali moje bake i djedovi oni kupuju i dalje. Imaju dosta povoljnu robu za njih, ali meni je to malo sve onako starinski. Mi mladi smo više za online dućane te šoping centre,'' zaključila je Matea.
Nakon što smo popričali s prolaznicima, posvetili smo se i trgovcima, koji su nam ispričali o svojim dugogodišnjim sudjelovanjima u sajmu te smo se okrenuli i onome što muči većinu - cijenama.
''Na sajam dolazim već 15 godina, a zadnjih 14 godina sam prodavao domaće žive svinje, sad smo napravili preradu i prerađujemo u suhomesnate proizvode. Mi radimo isključivo naše domaće slavonske proizvode.
Domaće kobasice prodajem po 18 eura, a cijene idu i do 40 eura, ovisno o proizvodu. Imamo pancetu, pečenicu, kulen i ostalo'', rekao nam je vlasnik FAMILY FARMA j.d.o.o.
Naišli smo na željezariju i proizvode od drva, pa su nam vlasnici otkrili kako je kod njih.
''Cijene smo podigli za 25% u trenutku prelaska s kune na euro. Ljudi kod nas manje više kupuju željezariju; gradele, roštilje, peke, mišolovke i ostale predmete od željeza, često od drvenih proizvoda kupuju masažere, daske za rezanje, kuhače ali i ukrasne bačve za vino.
Nažalost, ja sam samo trgovac koji sve ove predmete uvozi od koperanata s kojima surađujem, bilo bi najlakše reći kako sam i proizvođač, a to nisam'', rekao nam je prodavač na sajmu.
