Na godišnjicu smrti Pina Budicina danas je polaganjem vijenca na bistu kod spomenika na Valdibori održana komemoracija u njegovo sjećanje. Obilježavanje je organizirala Udruga antifašističkih boraca i antifašista Rovinjštine, a u ime Grada prisustvovao je gradonačelnik Marko Paliaga uz predsjednika Gradskog vijeća Emila Nimčevića i zamjenika gradonačelnika Davida Modrušana. 

U sklopu obilježavanja položen je vijenac i na spomen ploči koja je postavljena pored mjesta strijeljanja Pina Budicina, Augusta Ferrija i Ivana Sošića na Obali Vladimira Nazora, a komemoraciji su prisustvovali i gradski vijećnici, članovi Udruge antifašističkih boraca i antifašista Rovinjštine, predstavnici rovinjske Zajednice Talijana koja nosi ime ovog narodnog heroja, te ostali uzvanici.

Predsjednik udruge antifašističkih boraca i antifašista Rovinjštine Branko Oplanić prisjetio se lika i života Giuseppea Pina Budicina koji se rodio 27.4.1911. godine u Rovinju u radničkoj obitelji talijanske nacionalnosti.

Vrlo se rano pridružio mladim komunistima i žarko se posvetio borbi protiv fašizma. Već 1929. godine, sa samo 19 godina, primljen je među članove Talijanske komunističke partije, na mjesto sekretara Komiteta komunističke omladine grada Rovinja. Tri godine kasnije odlazi na odsluženje vojnog roka u La Speziu, tadašnju najvažniju talijansku ratnu luku.

Tamo formira jednu od prvih partijskih ćelija u talijanskoj ratnoj mornarici. Nažalost, njegova je aktivnost otkrivena i uhićen je dana 17.11.1933. godine. Specijalni vojni sud u La Speziji osuđuje ga na 7 godina robije.

Nakon četiri teške i duge godine robije u zatvoru Castelfranco u Emiliji, pušten je na slobodu te se vraća u svoj Rovinj, gdje postavlja čvrste temelje antifašističkom pokretu u gradu i okolici. Ponovno je uhićen 1937. godine, a specijalni sud u Rimu osudio ga je na 12 godina zatvora, koje je ponovno služio u Castelfrancu.

Izašao je 5 godina kasnije, u kolovozu 1943., nakon pada fašizma. Iako je bio pod posebnom prismotrom, odmah je potražio svoje stare drugove. Od njih je doznao da se u međuvremenu u Istri razvio narodnooslobodilački pokret na širokoj osnovi, kojem su pristupile sve istarske, talijanske, hrvatske i slovenske antifašističke organizacije. Pad fašizma u rujnu 1943. stoga ga nije zatekao nespremnog. Čim je čuo vijest, izašao je na ulice i održao vatreni govor brojnim građanima Rovinja, pozivajući prisutne talijanske vojnike da polože oružje i vrate se svojim kućama.

Pod hrvatskom i talijanskom zastavom krenuo je na razoružavanje talijanskih postrojbi; karabinjera, financa i talijanske vojske. Bio je osnivač talijanske rovinjske čete, preteće talijanskog bataljona koji je po osnivanju dobio njegovo ime.

Bio je sudionik Sabora u Pazinu 26. rujna 1943. Na partijskom savjetovanju u Brgudcu u prosincu 1943. suglasio se s odlukom o sudjelovanju istarskih Talijana u NOP-u.

Njegova aktivnost dovela ga je do funkcije prvog sekretara Kotarskog komiteta KPH za Rovinj, člana oblasnog komiteta NOO-a za Istru i Oblasnog komiteta KPH za Istru. Također, bio je sudionikom II. Zasjedanja ZAVNOH-a u Plaškom.

Na današnji dan, 1944. godine, Pino Budicin, zajedno s organizacijskim sekretarom Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Augustom Ferrijem i vođom Narodnooslobodilačkog pokreta Ivanom Sošićem upao je u nacističku zasjedu kod Rovinja. Zarobljeni i mučeni, streljani su istu večer u Valdibori, na mjestu na kojem je danas postavljena spomen-ploča. Posljednje riječi Pina Budicina bile su: “Iz svake kapi moje krvi niknuti će 100 partizana.”

Ubrzo nakon toga, formiran je talijanski bataljun, koji je sa ponosom nosio ime “Pino Budicin”. Na 30. obljetnicu formiranja bataljuna, ukazom Savezne narodne skupštine SFRJ, Pino Budicin proglašen je narodnim herojem.