Patricija Banković Radovanović, specijalistica medicinske biokemije i laboratorijske medicine, proslavit će značajan jubilej - 30 godina posvećenog rada u pulskoj bolnici na Odjelu za transfuzijsku medicinu.

Njezina priča počinje davne 1993. tijekom Domovinskog rata, kada je odlučila slijediti put medicine.

Nakon godine stažiranja u medicinsko-biokemijskom laboratoriju, Patricija je odlučila istražiti Odjel za transfuzijsku medicinu, željna saznati više o njihovu radu i doprinosu zdravstvenoj skrbi.

Ta odluka označila je početak njezinog puta u području koje će postati njezina strast i predanost kroz sljedećih 30 godina.

Navršavate 30 godina rada na Odjelu za transfuzijsku medicinu, kako biste ukratko opisali taj period?

''Iz ove pozicije čini se da je vrijeme samo proletjelo, no kad se osvrnem i gledam što sam sve proživjela i postigla, kao da sam prošla tri života. U ovih trideset godina doživjela sam jedan kontinuirani razvoj u vrlo šarolikom timu radeći s liječnicima, sestrama i laboratorijskim tehničarima, i mislim da smo na tom putu mnogo toga naučili jedni od drugih i jedni uz druge.

Moj početak je bio davne 1993. godine, tijekom Domovinskog rata, i nije uvijek bilo lako, ali i tada smo, kao i sada težili da svoj posao odradimo najbolje što možemo i znamo. Od tada se kadar izmijenio više puta i u mnogočemu smo modernizirali svoj rad, ali ta težnja se i danas održala, pa imam razloga vjerovati da ima nešto posebno u ovom Odjelu.

I zaista je naš Odjel specifičan jer se na jednom mjestu povezuje i isprepliće puno toga: od osoblja medicinske i laboratorijske struke svih razina kompetentnosti, rada sa zdravom populacijom dobrovoljnih darivatelja krvi, rada s ambulantnim pacijentima, laboratorijskog ispitivanja krvi u određivanju krvnih grupa, koagulacijskih testova te virusa krvlju prenosivih bolesti, specijalističkog savjetovanja za primjenu i održavanje oralne antikoagulantne terapije, prikupljanja krvi na Odjelu i terenu, prerade krvi i krvnih pripravaka, kontrole kvalitete krvnih pripravaka, izdavanja krvnih pripravaka sve do kliničkog savjetovanja u primjeni krvnih pripravaka.

Sve smo to godinama zajedno gradili, i ja sam bila uključena u veliki dio toga. Nešto smo, nažalost, u međuvremenu izgubili, zbog određenih okolnosti u sustavu zdravstva, ali smo se i dalje razvijali u svim drugim segmentima koji su i dan danas dio naše djelatnosti.''

Što vas je potaklo da se zaposlite baš na tom odjelu?

''Kao što se puno dobrih stvari u životu događa neplanirano, tako je bilo kod mene i u ovom slučaju. Negdje pred kraj mojeg jednogodišnjeg stažiranja u medicinsko-biokemijskom laboratoriju, poželjela sam upoznati Odjel za transfuzijsku medicinu i vidjeti što se tamo radi.

U mjesec dana koliko sam boravila na Odjelu, svidjelo mi se što sam vidjela, ali i način na koji sam se osjećala dok sam bila tamo. Trebalo je nekih šest mjeseci da se stvore uvjeti za moje zaposlenje na Odjelu. Moj prvi pravi posao. I još sam ovdje. To puno govori, zar ne?''

Kakva su bila Vaša očekivanja kad ste započeli s radom?

''Prije bih rekla da su drugi imali neka očekivanja od mene, s obzirom da su tada na Odjelu bili zaposleni samo liječnici i medicinske sestre, nije bilo nikoga s laboratorijskim znanjem i iskustvom, a na Odjelu se obavljao rad iz laboratorijskog segmenta.

I bila je to dobra simbioza jer su svi dobili ono što su trebali; Odjel je dobio laboratorijskog stručnjaka, a ja sam dobila izazov da ugradim dobre temelje laboratorijskog rada vlastitim radom, ali i edukacijom osoblja. Osim izazova, dobila sam i priliku da se pozabavim i vlastitom edukacijom u onome što je meni nedostajalo da bih bila bolji stručnjak, a to je poznavanje nekih kliničkih segmenata.''

Svjedoci smo svakodnevnih brojnih inovacija i napredaka na svim područjima pa tako i na području laboratorijske medicine. Uspijevate li i na koji način pratiti sve te napretke?

''Medicina općenito, pa tako i laboratorijska medicina jako brzo napreduju i te izmjene su strahovito brze. Dodatno je informatička tehnologija ubrzala protok podataka, pa se novosti iz medicine prenesu čim se generiraju i pred nama se u kratko vrijeme nađe veliki broj novih podataka i dostignuća.

Teško je to sve pratiti, čak i ako se koncentrirate samo na neki aspekt medicinske ili laboratorijske djelatnosti, ali naravno, nije nemoguće. Svatko od nas mora za sebe napraviti selekciju materijala koji želi proučavati, a danas je to lakše nego nekada jer ima puno medija na kojima se dostignuća i novosti mogu pratiti.

Svi mi koji radimo u zdravstvu idemo na kongrese, simpozije, slušamo webinare, predavanja koja organiziraju naša stručna društva, stvarno nam je puno toga dostupno. Na internetu ima mnogo dostupne literature, ali tu treba biti oprezan i birati samo pouzdane stranice od provjerenih „providera“.

Meni su novosti iz laboratorijske medicine dostupne još i brže jer već šest godina u slobodno vrijeme obavljam posao pomoćnog urednika uglednog biomedicinskog časopisa „Biochemia Medica“, pa u moje ruke dođe puno članaka na godišnjoj razini.''

Je li Vam bilo lakše na početku karijere ili sada? Možete li povući paralelu između Vaših obaveza i dužnosti s početka karijere i sad?

''Kažu da svako vrijeme nosi svoje breme, a već na početku sam izjavila da osjećam kao da sam u ovih trideset godina proživjela tri života i malo je vremena za sve to opisati i nabrojati. U prvim godinama morala sam puno raditi na sebi i postavljanju temelja dobre laboratorijske prakse za dva laboratorija koja sam tada vodila.

I to je tada bio izazov jer sam kao novi zaposlenik još i provodila edukaciju osoblja koje me u tom trenutku praktički još nije poznavalo. Kad se danas osvrnem, mogu si samo čestitati na velikoj hrabrosti.

U narednim godinama krenuli smo s modernizacijom Odjela, u smislu opremanja s analizatorima, uvođenjem novih pretraga i usluga, što je ujedno pokrenulo potrebu za novim načinom upravljanja i uvođenjem sustava kvalitete, a to je opet bio moj zadatak. Bio je to dugi proces iz kojeg smo izašli kao pobjednici i postavili kvalitetu na tako visoku razinu da smo u dvije neovisne inspekcije, jednoj domaćoj, a drugoj međunarodnoj, dobili vrlo visoke ocjene.

U međuvremenu sam završila specijalizaciju iz medicinske biokemije i laboratorijske medicine te upisala i doktorski studij i trenutno sam u fazi istraživanja za doktorski rad. Logično je da su time su i moje obaveze i dužnosti opet porasle, dakle, moje radno vrijeme je izuzetno popunjeno raznim obvezama i zaduženjima, bit će da je samo nebo granica.''

Jeste li i koliko ste zadovoljni svojim poslom i ima li nešto što Vam smeta i što biste htjeli promijeniti?

'''Prema svemu što sam do sada opisala, može se zaključiti da svakodnevno moram puno toga smjestiti u okvir od osam radnih sati, i da to ponekad može biti dosta stresno. Naravno, kad ne bih voljela svoj posao i ovo što radim, ne bih to mogla raditi niti na takav način, niti u takvom opsegu. No, kad ima volje, nađe se i način, pa mi je važno da dobro organiziram sve obveze.

Ponekad, naravno, moram uključiti ispušni ventil, tako da si u neke dane zadam manje ambiciozne planove. Voljela bih kad bih mogla imati vremena da češće aktiviram te ispušne ventile, da se mogu više posvetiti svojem profesionalnom razvoju, iako mislim da se dosta uspješno nosim sa svim izazovima.''

Koji je Vaš moto za ovako uspješan radni vijek? 

''Ono što je meni važno za uspjeh, ne mora biti drugima, a meni je bilo važno slijedeće: raditi ono što volim, voljeti ono što radim, učiti iz prošlosti, svjesno raditi u sadašnjosti i zadati si realne ciljeve za blisku budućnost. I onda opet iz početka, u novi ciklus uporno i dosljedno,'' poručila je Banković Radovanović.

Trideset godina predstavlja dugotrajan period, posebice u sektoru zdravstva i medicinske struke.

Patricijin primjer posvećenosti i strasti prema radu na Odjelu za transfuzijsku medicinu jest inspirativan te zaista može biti inspiracija mladima da istraže i krenu sličnim putem.

Njena predanost i kontinuirani doprinos u ovom području služe kao podsjetnik o važnosti mladih talenata koji mogu nastaviti graditi bolje sutra u medicinskoj praksi.

Poticanje mladih generacija da prate slične staze može osigurati budućnost obogaćenu stručnošću i posvećenošću na lokalnoj razini pružanja i osiguravanja dostatne medicinske skrbi.