Jutros se na pulskim Giardinima simbolično obilježila godišnjica sječe prve ladonje baš na tom mjestu.
Građanska inicijativa “Protiv nekontrolirane sječe stoljetnih stabala u Puli” održala je konferenciju za medije na kojoj su govorili koordinator inicijative gosp. Petar Ćurić, Saša Milovanović, osnivač i vođa KUD Idijota te Elio Velan, poznati istarski pisac i umirovljeni novinar, ujedno i pokretač projekta “Naj-stablo Istre”.
Ogorčeni sugovornici prošli su kronološki što se sve događalo u Puli u proteklih godinu dana.
“Zašto nema zelenog katastra? Zašto nema stručne radne skupine koja se bavi stablima u gradu? Zašto se nastavila sječa stabala u tišini i bez najava?”, glavna su pitanja inicijative Protiv sječe.
“Tražili smo prijem kod gradonačelnika, tamo je bilo rečeno da će se sve riješiti. Međutim, još uvijek nema zelenog katastra niti popisa koliko se stabala sasjeklo niti zašto”, napominje Petar Ćurić.

Sasječene ladonje sada stvaraju problem i preostalim stablima, napominju, koji su na udaru vjetra, a do sječe su stabla jedno drugo “čuvala” prilikom snažnih oluja.
Saša Milovanović pokazao je i kako raste mlada ladonja, dakle nije bila za likvidaciju, kako ju naziva, jer ubijanje živog bića jest likvidacija.

“Ako ste naumili učiniti nešto, idite do kraja. U suprotnom, nemojte ni počinjati”, poručio je. Po kojim kriterijima je ovih 20-ak ladonja likvidirano, a sva ostala na Giardinima su u skoro identičnom stanju, pita se poznati glazbenik.
Saša Milovanović se prisjetio i kako je već osamdesetih godina prošlog stoljeća vidio porušena stabla i napominje kako Pula Herculanea već 40 godina sustavno uništava stabla.
Elio Velan zabrinut je da ono što se događa u Istri jest možda pomanjkanje empatije između čovjeka i stabla.

Za kraj je Petar Ćurić objasnio kako postoje tri razine ispitivanja stanja samih stabala, a da ima informaciju da 3. razina nije izvršena niti na jednom stablu na Giardinima.
“Trebala bi se ispitati samo dva ili tri stabla od njih dvadeset i četiri da bismo znali na čemu smo i zašto se ta stabla sijeku, a to nije ni toliko skupo, oko 500 eura.
Ja ću dati 500 eura da se ispita jedna ladonja ako je potrebno! Jesu li se uopće ikada trebale posjeći te ladonje? Nećemo nikada znati bez tri razine ispitivanja", zaključio je Ćurić.


