On je Petar Benčić. Vlasnik najsvježije medalje Trke na prstenac koju je osvojio u teškoj konkurenciji od ukupno šesnaest viteza koliko ih najviše može sudjelovati u ovoj viteškoj igri. Da pravila dozvoljavaju, našao bi se na trkalištu barem 21 vitez jer interes za Trkom ne jenjava otkako je obnovljena prije 44 godine. Prije toga je pala u zaborav na punih dvjesto godina.
Petar Benčić na utrku u Barban sa svojim konjem dolazi već više od desetljeća, ne zna ni sam točan broj, kao što ni ne zna gdje mu je ovogodišnja medalja, pehar. Zvuči pretenciozno, ali nije. Istina je da Benčić u Žminju, točnije u Karnevalima ima ranč s 15 konja koje trenira za potrebe snimanja filmova, uglavnom strane produkcije.
Slijedom okolnosti, i unaprijed dogovorenih sastanaka obilaska terena snimanja, Benčić se je već jutro nakon utrke našao na putu za Zagreb, jer „tko je mogao znati da ću pobjediti?“ rekao je komentirajući svoj naprasni odlazak i gubeći u vidu nagrade za osvojene tri sride.
Ipak, odličja će već negdje isplivati, a sam Benčić, gostujući na Rovinj FM-u rekao je ono oko čega će se svatko zamisliti. „Konj na utrci postiže brzinu od oko 60 kilometara na sat, koplje je dugačko oko 3 metra i ima svoju težinu, prsten je promjera 3 centimetra.“ Izračunati koliko treninga treba odraditi da se tri puta pogodi srida, zadrži mirnoća ruke i staloženost uma- gotovo je nemoguće. „Treninzi su individualni, a pred Trku na prstenac trenira se na stazi“, rekao je Benčić napominjući da potrebna i doza sreće.
Konja se mora poznavati, a on je sa svojim konjem pobjednikom već deset godina. Nastavno na to, konj mora biti pripremljen na utrku, mnoštvo, sunce, glazbu, razglas. „Moraš vjerovati svom konju i znati da on neće gledati što se oko njega dešava“, kaže Benčić koji je prvi put ove godine odnio pobjedu u Barbanu.
Viteške igre su mu strast pa redovito sudjeluje na porečkoj Giostri, ali i na utrkama u Savičenti. „Nama koji to volimo, pobjediti, ali i sudjelovati je velika čast.“
Kad je početkom 90-ih započeo priču s konjima, u Istri koja ne njeguje tu tradiciju, konja jedva da se je moglo naći, kaže Benčić, no, do danas se je situacija popravila. „Danas ljudi sve više drže konje i vjerujem da bi ih se, u ovom trenutku, u Istri moglo naći oko tisuću. Koriste ih za sport, kao ponudu turistima, za rekreaciju, iz gušta“, kaže Petar Benčić.
