U današnjem društvu ključno je zaštititi vrijednosti antifašizma te ih prenositi na mlađe naraštaje, a jedan od načina je poštovanje svih onih koji su dali svoje živote u NOB-u, uz prisjećanje na njih s osobitim pijetetom.

Tim je povodom delegacija predstavnika Općine Vižinada i udruga s područja Poreštine položila vijence i zapalila svijeće na Božjem polju u četvrtak 26. listopada, obilježivši tako 80. obljetnicu stradavanja desetorice mladića rođenih i ubijenih u Vranjem Selu.

Na obljetnici su govorili Marko Ferenac, načelnik Općine Vižinada, Arduino Matošević, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Poreštine, koji je ujedno govorio i u ime Udruge dragovoljaca i vetarana Domovinskog rata Poreštine te profesor Valter Baldaš koji je iznio povijesne činjenice o događajima u Vranjem Selu.

U toj tužnoj epizodi istarske povijesti fašisti su 26. listopada 1943. godine strijeljali deset mladića iz Vranjeg Sela s namjerom da ''vječno drže u tami i ropstvu istarski narod'', kako i piše na spomeniku podignutom u čast pobijenim mladićima.

Bili su to svi odreda vrlo mladi ljudi, uglavnom povratnici nakon kapitulacije talijanske vojske, a fašisti su ih nemilosrdno strijeljali radi odmazde i zastrašivanja. Žrtve Petar Vranić, Ivan Dobrilović, Eduard Dobrilović, Anton Brečevac, Josip Brečevac, Ivan Brečevac, Jure Dobrilović, Ivan Šikman, Emil Grbac i Anton Radoš te Jakov Brečevac i jedan neznani Talijan pokopani su u zajedničkoj grobnici izvan groblja Božje Polje gdje su im mještani Vranjeg Sela 1982. godine postavili prigodan spomenik u znak trajnog sjećanja na svoje ubijene očeve, sinove i braću.

U hladni jesenski utorak, 26. listopada 1943. godine, njemačka vojska organizirala je vojni garnizon u Vižinadi, oko 50 vojnika, a vjerojatno više njih, koji su dovedeni rano ujutro na Božje Polje i potom pred Vranje Selo i opkolili ga.

Dolaskom u selo zapalili su kuću Ivana Dobrilovića pod izlikom da su tražili ''partizane'' koji su se ranije skrivali u sjeniku Ivana Šikmana, a uspjeli su pobjeći u šumu prema dolini Mirne uz pomoć domaće obitelji nadimkom ''župana.''

Za kaznu okupljeni su svi muškarci i streljani pod optužbom da surađuju s neprijateljem.

Ubijeni su u samom središtu sela, pred kućom današnje obitelji Žigante.

Završit ću ovo obraćanje riječima Siniše Glavaševića: ''Vrijeme ima svoju aromu, ono je dio svih nas, naših lijepih i onih drugih, teških trenutaka koje poslije cijeli život pokušavamo zaboraviti, ali nam ne uspijeva.

Zato smo i danas ovdje, ne da zaboravimo na te teške trenutke iz 1943. godine već da žrtvama iskažemo našu počast i hvalu, a mladim generacija usadimo u srca važnost poznavanja prošlosti naših krajeva i ljepotu bezbrižnog življenja u miru,'' rekao je u svom govoru prof. Valter Baldaš.

Načelnik Ferenac pozdravio je na komemorativnom skupu sve prisutne uz zahvalu svima koji su došli kako bi se prisjetili tog tužnog dana prije 80 godina i odali počast nevinim žrtvama, uz snažnu nadu da se takve tragedije iz prošlosti više nikad neće ponoviti. Istaknuo je i da su sjećanja trajna te da se istarska povijest ne smije zaboraviti.

Svi prisutni održali su i minutu šutnje za stradale mladiće, dok je cijelo okupljanje nosilo snažnu poruku o njegovanju antifašističkih vrijednosti koje su temelj cjelokupnog društva i razvoja današnje Istre.

Jer Istra je na svoju povijest iznimno ponosna i pritom neopisiva zahvalna svima koji su žrtvovali ono najvrjednije što su imali – vlastite živote.