Na današnji dan diljem Hrvatske obilježava se Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Poznato je da nasilje nad ženama predstavlja ozbiljan problem širom svijeta, a statistike dokazuju da su upravo žene često žrtve fizičkog, emocionalnog i seksualnog nasilja.

Voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji PU istarske, Biljana Butigan, u razgovoru nam je otkrila aktualne brojke slučajeva nasilja nad ženama zabilježenih u Istarskoj županiji.

Koliko je slučajeva nasilja ove godine zabilježila PU Istarska, a u kojima su žrtve bile žene?

Što se tiče kaznenih djela s elementima nasilja koja su počinjena na štetu žena, u prvih osam mjeseci ove godine na području PU istarske evidentirana su ukupno 362 takva kaznena djela, što je za 9% više nego u istom razdoblju prošle godine, kada su evidentirana 333 kaznena djela s elementima nasilja nad ženama.

U tom broju su i kaznena djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona - nasilje u obitelji koje je i dalje najzastupljenije kazneno djelo. U prvih osam mjeseci ove godine evidentirana su 104 kaznena djela nasilja u obitelji, dok je u istom razdoblju prošle godine evidentirano 98 takvih kaznenih djela.

U posljednjih 20 godina, odnosno od 2003. do 2022. godine na području PU istarske ubijene 22 žene, a njih 18 usmrtile su bliske osobe. Analizom slučajeva ubojstava žena, utvrđeno je kako su najveći broj žena usmrtili njihovi bračni ili izvanbračni partneri.

Ove godine na području Istre nije ubijena niti jedna žena, dok smo prošle godine zabilježili tri kaznena djela teškog ubojstva žena od strane bliskih osoba.

Uspoređujući s prijašnjim godinama, je li takvih slučajeva manje ili više?

Taj broj nažalost stalno raste. Imali smo onu covidnu godinu 2020. kada se već osjetio porast na razini cijele RH, dok kod nas u PUI to tada nije bio slučaj, no znali smo da će se kada tad ta brojka povećati, što se i dogodilo.

Naravno, treba uzeti u obzir da i dalje postoji velika tamna brojka, odnosno veliki broj neprijavljenih događaja jer se žrtve jako često zbog ekonomske ovisnosti, djece, krivnje, srama ili drugih razloga ne odlučuju prijaviti nasilnika, no sve više ljudi oko njih, obitelj, susjedi, poslodavci ostaju osviješteni da je nasilje potrebno prijaviti.

Kakvi sve oblici nasilja postoje i koji su najčešći u prijavama zaprimljenim u Istri?

Najčešće prijavljivani oblici nasilja su: tjelesno nasilje (verbalno i fizičko) uz koje neizostavno ide i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost i koje je samo po sebi vrlo često, zatim vidi se određeni porast spolnog nasilja, kao i ekonomsko nasilje. Uglavnom se nasilje prema ženama u obitelji manifestira kroz prijetnje, nanošenje lakših tjelesnih ozljeda, protupravno lišenje slobode, prisile i seksualna zlostavljanja.

Kad se govori o nasilju nad ženom u obitelji, najčešće se prvo pomisli na fizičko nasilje. Iako je ono jedino očito zbog vidljivih tragova ozljeda, predstavlja tek dio nasilnog ponašanja.

Vrlo su rijetki slučajevi gdje postoji samo fizičko ili općenito samo jedan oblik nasilja. Često je uz fizičko nasilje žrtva izložena psihičkom i emocionalnom nasilju, ekonomskom i seksualnom.

Zlostavljači često primjenjuju psihičku prisilu kojom kod žrtve stvaraju osjećaj straha i ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva. Sve zastupljeniji su razni oblici uhođenja ili uznemiravanje preko sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, te protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja. Nasilje se često manifestira i kao oduzimanje i uskraćivanje financijskih sredstava za život, neplaćanje alimentacije, život, zabranu zapošljavanja.

Biljana Butigan

Traže li žrtve nasilja zaštitu nakon prijave takvih slučajeva?

Žene su i dalje najčešće žrtve nasilja u obitelji od strane svojih najbližih. Žrtve nasilja su supruge, izvanbračne partnerice, kćerke, žene su najugroženije upravo u svojim obiteljima, užim i širim, tamo gdje bi se zapravo trebale osjećati najsigurnije i gdje bi trebale imati najveću podršku, a najnoviji trendovi ukazuju na sve veći porast majki koje postaju zlostavljane od svojih sinova. Razlog tome možemo tražiti u transgeneracijskom prijenosu nasilja, gdje djeca odrastajući u obitelji u kojoj se događa nasilje i sami postaju zlostavljači.

Žrtve sve više koriste svoja prava koja imaju po ZKP-u pa tako najviše traže da se počinitelju izreknu mjere opreza zabrane približavanja, udaljenje iz kućanstva, no koriste i pravo pružanja psihosocijalne pomoći i podrške.

Kako se ponašaju žrtve nakon što dožive slučaj nasilja?

Kada se radi o tjelesnom nasilju, vidljive će biti ozljede (podljevi, ogrebotine, rezotine, izbijeni zubi..), za koje žrtva nerijetko neće odmah reći odakle joj i kako su nastale, no obazrivim pristupom i pružanjem podrške žrtvi, brzo se razjasni način nastanka ozljeda. Sakriva fizičke ozljede, laže odakle joj i sl. (tu liječnici posumnjaju). Psihičko nasilje je puno teže prepoznati.

Budući kod psihičkog nasilja nasilnik koristi razne metode psihičke prisile, zabrane kretanja žrtve, zabrane ili ograničavanja obavljanja njezinih svakodnevnih zadaća, kontroliranja njezinog ponašanja i cijelog života, žrtva se često povlači u sebe, gubi socijalni kontakt sa okolinom, gubi interes za obavljanje svakodnevnih uobičajenih zadaća, javlja se depresija, anksioznost, napadi panike, osjeća napetosti, nemir, gubitak samopouzdanja, problemi s koncentracijom, agresivno ponašanje prema sebi i drugima, nedostatak tolerancije i strpljenja, zlouporaba alkohola i droga, poremećaji prehrane, poremećaji spavanja,
osjećaj straha, srama, krivnje…

Iz prakse mogu reći da ukoliko žrtvu ne upitamo je li doživjela neki oblik spolnog nasilja, ona će to prešutjeti, iako će govoriti o svim drugim oblicima nasilja koje je
doživjela.

Koliko je važno prijaviti nasilje i bi li nasilje trebale prijavljivati samo žrtve ili i svi oni koji imaju saznanja o istom?

Prijaviti nasilje u obitelji, moralna je obveza svih građana, a zakonska djelatnika socijalne skrbi, zaposlenika u odgojno-obrazovnim ustanovama, stručnih radnika zaposlenih u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva i sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji te su svom radu došle do saznanja o nasilju u obitelji.

Prijaviti se može na bilo koji način, anonimno, osobno, pismeno, telefonski na broj 192,putem elektroničke pošte, putem MUP-ove aplikacije RED BUTTON i svakoj prijavi policija pristupa vrlo ozbiljno, provode se izvidi, kriminalistička istraživanja i počinitelj se u dogovoru sa prekršajnim sudovima i nadležnim odvjetništvima procesuira.