Veselo, šareno i opušteno bilo je danas na prigodnoj svečanosti u dječjem vrtiću Radost 2, u kojem je simbolično obilježen početak nove pedagoške godine u porečkim vrtićima, ali i završetak obnove ove povijesne zgrade u kojoj je već desetljećima smješten
vrtić.
Naime sjedište vrtića Radost 2, poznatog još i kao Gornji vrtić nalazi se u samom središtu Poreča, u povijesnoj zgradi koja datira iz 1910. godine i u kojoj se još od 1980. godine provode aktivnosti predškolskog odgoja.
Zgrada je više od stotinu godina imala uvijek društvenu namjenu, prvo kao zdravstveno -socijalna ustanova, a zadnjih četrdesetak godina kao ustanova za predškolski odgoj. Upravo zato bilo je potrebno izvršiti zahtjevnu obnovu zgrade, ali na način da ostane netaknut njezin povijesni izgled, a s druge strane da korisnicima pruži sve mogućnosti moderne energetski obnovljene zgrade.
Tako je Grad Poreč-Parenzo prijavio Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost projekt energetske obnove zgrade Gornjeg vrtića, za što mu je odobreno 132.731 EUR-a (milijun kuna) bespovratnih sredstava, što predstavlja 40 posto ukupnih troškova koji iznose oko 324.000 eura (2.440.607 kn) + PDV.
Stoga je prva faza obnove podrazumijevala radove konstrukcijsko energetske sanacije krovne potkonstrukcije, termoizolaciju kosog stropa, te poda prema negrijanom tavanu, radove sanacije krovišta i krovnog pokrova, radove zamjene kompletne stolarije, te radove kompletne sanacije sustava elektroinstalacija i zamjenu rasvjetnih tijela.
Grad je vlastitim sredstvima izradio potrebnu projektno tehničku dokumentaciju (izrada konzervatorske podloge, 3D snimanje fasade, izrada projekta s pripadajućim troškovnikom), te je obnovljena i fasada, škurnice, oličene i unutarnje prostorije, te postavljena nova igrala u dvorištu.
Tako je vrtić dobio i nove dvije nove prostorije u unutrašnjosti za djecu, arhivu, te prostrije za djelatnike. Kako je napomenuo gradonačelnik, ovdje se ne radi samo o običnoj obnovi zgrade, već o jednom dugotrajnom i dosta kompliciranom procesu.
Ali vrijednost ove zgrade za naš grad, kulturna baština koju ova zgrada predstavlja, vrijedna je svakog truda. Poreč u ovom mandatu prolazi najveće ulaganje u svoju kulturnu baštinu, i kao što sam neki dan na potpisivanju ugovora za obnovu Romaničke kuće rekao, očuvanje i obnova ovakvih spomenika nije samo naša obaveza već i naša dužnost. Jer čuvanjem naše baštine, čuvamo priču našega grada i prenosimo je na nove generacije.
A još kad u ovakvom izdanju stasaju nove generacije, vrijednost je još veća. Ali na tome ne stajemo, sada krećemo u izgradnju dva potpuno nova vrtića za 300 djece jer naš je grad, grad pun djece i to nas neizmjerno veseli, rekao je gradonačelnik.
Ravnateljica vrtića Radost, Tereza Banić zahvalila se svima koji su bili uključeni u ovaj projekt, od Grada Poreča-Parenzo i gradskih tvrtki, do izrađivača dokumentacije, konzervatora, izvođača, nadzora, FZOEU, osoblja vrtića i drugih tvrtki, kao i svih volontera koji su dali svoj doprinos, kao i Valamar Rivieri i talijanskom dječjem vrtiću Paperino koji su ustupili svoje prostore na korištenje za vrijeme radova u Gornjem vrtiću.
I sada sve što je unutra napravljeno ima smisao jer su unutra ušla naša djeca. Renovacijom prošireni su i kapaciteti te sada ovaj vrtić ima sedam skupina, šest vrtićkih i jednu jasličku koje broje ukupno 125 djece, koja će svojim veseljem i razigranošću svemu
ovome dati smisao, rekla je ravnateljica Banić.
A djeca su svojim pjesmicama uveličala ovu svečanost i spontanošću i veseljem već potvrdila da će u Radosti 2 i dalje biti vrlo živahno. Okupljene je pozdravio i Mladen Ilijević, voditelj Službe za energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije u FZOEU, a novu je zgradu blagoslovio porečki župnik Mladen Pranjić.
Povijest Gornjeg vrtića
U Poreču je u rujnu 1910. godine otvoren prvi starački dom u Istri - prva socijalno-zdravstvena ustanova (Casa di ricovero). Inicijativa takve vrste pokazuje da je Poreč rano pokazao interes prema osjetljivoj društvenoj skupini i zarana je promicao politiku socijalne skrbi. ž
Zgrada je sagrađena kao kapitalna investicija općine Poreč, a i plemićka obitelj Polesini izdvojila je značajna sredstva. Provedbu gradnje pratio je gradonačelnik Angelo Danelon koji je ujedno naručio gradnju današnje Gradske palače.
Kao arhitekti navode se Napoleone Sandrii Galli. Zgrada se sastoji od središnjeg volumena s dva bočna aneksa koja su istaknuta u odnosu na glavno pročelje.
Pročelje je urešeno pristupnim stubištem i ulaznim trijemom. Proporcije zgrade su harmonizirane. Stilski spada u širi pojam historicizma s umjerenim elementima secesije.
Arhitekti su se inspirirali toskanskom ladanjskom arhitekturom. Dom je smješten na području srednjovjekovnog porečkog groblja gdje se nalazila i crkva Sv. Stjepana.
Zgrada je položena na najvišem porečkom brežuljku čime su štićenici dobili predivan pogled na uvalu Peškera i od svog nastanka predstavlja svojevrsni zaštitni znak grada.
Od njenog utemeljenja neprestano prati razvoj i potrebe lokalne zajednice. Nakon Drugog svjetskog rata zgrada se prenamjenjuje u đački dom, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća postaje Dječji vrtić.
Zgrada ima svojevrsni kulturno povijesni značaj i uvelike doprinosi urbanitetu grada. Upravo zbog toga svaka je građevinska intervencija morala poštivati izvornu arhitekturu, bez narušavanja estetskih elemenata koji karakteriziraju zgradu.
