Naselje Istrana invalida nastalo je 1929. i 1930. godine u prostoru između Selske, Veprinačke i Mošćenićke ulice u Zagrebu.
Izgrađeno je za socijalno najugroženije skupine, ratne invalide, koji su činili 30% stanara, ali i velik broj izbjeglica iz Istre, koji su morali iseliti nakon što je Talijanska vojska uspostavila kontrolu nad teritorijem Istre poslije Prvog svjetskog rata.
Nakon horora Prvog svjetskog rata i mnogih prisilinih iseljavanja koje su građani Istre doživjeli, kraj rata donosi novi val iseljavanja i tragedija.
Raspadom Habsburške monarhije, Talijanska vojska preuzima teritorije obećane Londonskim ugovorom iz 1915. godine, među kojima je bio i teritorij Istre.
Izbjeglice iz Istre su prvotno živjele u trošnim barakama u Klaićevoj, a potom su se selile na druga mjesta, prvenstveno na Pongračevo (gdje su i ulice nazvane po mjestima u Istri odnosno istaknutim Istrijanima: Baštijanova ulica, Dobrilina ulica …).
Naselje Istrana i invalida bilo je zamišljeno kao otok u planski još neizgrađenom djelu grada. Taj dio grada uz Selsku cestu zapravo je spajao tadašnja prigradska sela s gradom.
Naselje se sastojalo od 16 tipiziranih stambenih jedinica koje su volumenom bile vrlo jednostavne građevine pravilnog geometrijskog oblika. Samo naselje su zamislili i realizirali u netom osnovanom Gradskom projektnom odjelu Gradskog građevinskog ureda.
Jedan od najzaslužnijih ljudi za realizaciju projekta bio je renomirani zagrebački urbanist Ivan Zemljak.
Valja istaknuti da je u Zagrebu u međuratnom razdoblju podignuto petnaestak stambenih naselja. Samo od 1919. do 1928. grad je izgradio 1210 stanova te je osnovana i Gradska štedionica koja je jeftinim hipotekarnim zajmovima omogućivala izgradnju kuća.
Naselje je do dan danas zadržalo integritet i cjelovit izgled i za razliku od nekih drugih starijih naselja, večina građevina je dobro održavana.
Pjesma koja se često pjevala među Istarskim izbjeglicama:
"Mi smo Istrani i Hrvati pravi
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Talijani imaju pune vreće
Kupit nas neće
Kupit nas neće.
Talijani piju iz puni bunji
A naši žulji plaćaju
A naši žulji plaćaju.
Mi smo Istrani i Hrvati pravi,
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo".
Ukoliko želite znati više o temi izbjeglica iz Istre za vrijeme Prvog svjetskog rata i u međuratnom razdoblju preporučujemo djela Ernesta Radetića.

