Sunce, dan, zvijezde, noć, cvrkut ptica, mnoštvo životinjskog i biljnog svijeta, bioritam čovjeka i cijelog ekosustava – kakve to veze ima s umjetnom rasvjetom? Nikakve, nekakve ili pak prevelike da bismo samo bitisali kao nijemi, gluhi i slijepi promatrači holokausta noći koji se svakodnevno događa?!
Prirodna izmjena dana i noći temelj je ekosustava na Zemlji. Čovjek je svojom bahatošću i neopreznošću posljednjih nekoliko desetljeća poremetio taj prirodni ciklus. Umjetna noćna rasvjeta civilizacijska je nužnost i potreba. Noćna nam je rasvjeta potrebna. Ono što nam nije potrebno je bestijalna preosvijetljenost svega i svačega. Ove se, naizgled oprečne, rečenice itekako daju pomiriti. U prijevodu; možemo imati i umjetnu rasvjetu i očuvani noćni krajobraz.
Zvuči gotovo nestvarno, ali Republika Hrvatska ima jedan od najboljih (ako ne i najbolji) zakonski okvir za obuzdavanje prekomjerne noćne rasvjete. Problem je što ga se ne pridržavamo. Posljedica je nestanak noćnog krajobraza, eonske pozornice koju smo naslijedili od naših predaka a potomcima ne ostavljamo ni mrvice. Baš poput pravih „galamđija“ koji se prave pametni a nisu, dapače.
Mliječni put, tisuće zvijezda više nisu vidljive za 90% stanovništva Europskog kontinenta. Ništa puno bolje nije ni kod nas. Istina, bezmalo sve su općine i gradovi na Poluotoku početkom XXI stoljeća nakon poduže „edukacijske borbe“ prihvatile sugestije astronoma te započele s postavljanjem ekološke rasvjete (misli se na svjetlotehničku ekološku rasvjetu). Istra je uspjela usporiti napredak svjetlosnog zagađenja. A onda je, prije nekoliko godina, na scenu stupila LED rasvjeta. Izazov je bio zamaman, elementarno nepoznavanje svjetlotehnike preveliko, rezultat novi ciklus devastacije ekosustava.
Naša djeca danas prosječno na noćnom nebu vide dvjestotinjak-tristotinjak zvijezda. Mliječni put, svijetli trag zvjezdanih krakova naše galaktike, nazire se na ponekim ruralnim područjima, a sve zbog učinka svjetlosnog zagađenja. Jedan od novovijekih ozbiljnih idiotizama na ovom životno važnom području je tkz „vanjska ambijentalna rasvjeta“, posebice apartmana i kuća za odmor. Neshvatljivo je čemu služi cjelonoćna (pre)osvijetljenost fasada kuća, zgrada i inih objekata.
Istraživanja koja su vršena u Istri prije nekoliko godina (Astronomska udruga Vidulini) pokazuju kako se ovisno o tipu rasvjetnog tijela i njegovom pozicioniranju, tijekom samo jedne jedine noći na taj način okonča život tisućama malih životinjica. Jesmo li sigurni da naša djeca zaslužuju suzne oči zbog nemara i nebrige odraslih. Što su nam, primjerice, leptiri skrivili?
Noć je prirodna pojava, baš kao i dan. Očuvanje okoliša je naša obveza. Zanimljivo, svjetlosno zagađenje je jedino zagađenje čije je rješavanje problematike jednostavno, dostupno i donosi pozitivne benefite u svakom pogledu.
Neodgovorni pojedinci, institucije i ini subjekti stvaranjem i potenciranjem svjetlosnog zagađenja nalikuju na budale koje sakate vlastito biće (i svih nas).
