Samo su dvije godine prošle od ideje, a godinu dana od početka radova kad je 22. svibnja daleke 1888. godine svečano otvorena Erzherzogin Maria Theresia Seehospiz der Stadt Wien (Seehospiz und Asyl für kranke, insbesonders scrophulöse und rhachitische Kinder) na poluotoku Sv. Pelagija sa sjeverne strane Rovinja.
Inicijativu su pokrenuli bečki profesori Alois (Luigi) Monti i Eduard Albert. Pokroviteljstvo je prihvatila nadvojvotkinja Marija Terezija, a novac osigurala dijelom država, a dijelom pojedinci i ustanove i pojedinci svojim prilozima.
Prvi je ravnatelj bio već spomenuti inicijator projekta, Luigi Monti, po kome se danas zove ulica kojom se dolazi do bolnice.
”Zanimljivo je da je tadašnja Špicija bila i početak rovinjskog turizma, jer je taj lječilišni turizam koji se u njoj odvijao bio prvi oblik turizma u Rovinju.”, otkrio nam je sadašnji ravnatelj bolnice, Marinko Rade.
Marinko Rade (Foto: Goran Kovacic/PIXSELL)
U proteklih 135 godina bolnica je prolazila kroz mnoge faze, mijenjala države a na neki način i dominantnu specijalizaciju. U početku je bila orijentirana na liječenje skrofuloze i rahitisa. No već se 1892. godine kada je dobila pravo javnosti njezina djeelatnost počela širiti prema ortopediji. Već krajem XIX. st. u njoj se obavljaju i ortopedske operacije.
Nakon I. svjetskog rata ortopedija je postala isključivom djelatnošću bolnice, koja je tada ime promijenila u Ospizio Marino San Pelagio, kada je zbog posljedica ranjavanja kroz nju prošlo mnogo pacijenata. Od 1909. do 1947. ravnateljem joj je bio primarij Enoch Zadro kojega se danas prisjećamo uz ulicu u obližnjem naselju koja nosi njegovo ime.
U rovinjsku bolnicu su 1947. preseljena vojna lječilišta za koštano-zglobnu tuberkulozu iz Valdoltre i Ankarana, te se, osim bavljenja rehabilitacijom pacijenata s posljedicama ranjavanja u II. svjetskom ratu, njezina djelatnost usmjerila i prema liječenju koštano-zglobne tuberkuloze. Stoga ju je Sabor Narodne Republike Hrvatske proglasio 1954. Bolnicom za koštano-zglobnu tuberkulozu.
Kako se incidencija tuberkulozne patologije smanjivala, djelatnost se vraćala općoj ortopediji, pa je 1971. preimenovana u Bolnicu za ortopedsku kirurgiju i rehabilitaciju. Ravnateljem je 1949.–72. bio primarij Martin Horvat, a njegovo je ime dodano nazivu bolnice 1973.
Foto: Arhiva Specijalna bolnica za ortopediju i rehabilitaciju “Martin Horvat” Rovinj-Rovigno
Od osamdesetih godina prošlog stoljeća krug se na neki način zatvara, jedan je od paviljona bolnice ugovorom sa Allgemeine Unfallversicherungsanstalt Wien – austrijskim osiguravajućim zavodom, ponovno popunjen austrijskim pacijentima za rehabilitaciju invalidnih osoba.
U 90-im godinama bolnica postepeno gubi i smještajne kapacitete, ali i ortopedsku kirurgiju.
Drugo desetljeće 21. stoljeća bilježi ponovni rast djelatnosti u bolnici, a pokreću se i ambiciozni planovi revitalizacije bolnice. Ravnatelj bolnice, dr. sc. Marinko Rade postepeno okuplja suradnike s kojima širi djelatnosti bolnice, a velikim projektima, koje prate i Grad Rovinj-Rovigno i Županija Istarska, Specijalna bolnica za ortopediju i rehabilitaciju "Martin Horvat" postaje ponovno relevantna bolnička ustanova u svojim područjima rada.
Da, nakon tridesetak godina vraća se i kirurgija u novoizgrađenu operacionu salu. Prigodan poklon za 135. rođendan Špicije.
