Još ne tako davno, radnici su gotovo svakodnevno slušali onu „ako nećeš ti, ima tko hoće raditi“.

I naravno kao i puno toga do sada, obilo nam se svima o glavu! Naši odlaze vani, a mi uvozimo druge! To je nešto što je bilo za očekivati da će se dogoditi, ali kada tome pridodamo i ove poražavajuće podatke, onda tek vidimo koliko situacija nije bajna!

Kako zadržati mlade, kada im se ne pruža sigurnost?

Hrvatska je u europskom vrhu po broju ugovora o radu na određeno, a to ne mijenja niti masovno iseljavanje,

Svaki četvrti mladi u Hrvatskoj ne može dobiti ugovor za stalno.

Ono što je Hrvatska specifičnost jest činjenica da od svih zemalja EU-a bilježimo najveći rast rada na određeno, a ujedno Hrvati se, znatno manje nego državljani drugih europskih zemalja, mogu nadati da će ugovor na određeno biti pretvoren u onaj na neodređeno.

I kako onda očekivati da će nam biti bolje?