U ljudskoj je prirodi da neugodna iskustva potiskuje u duboke zakutke sjećanja. Nećemo sada o šteti koju takva sjećanja od tamo rade. Jedno od takvih kolektivnih sjećanja je i pandemija koronavirusa i ograničenja koja su tijekom nje uvelike upravljala našom svakodnevicom. Ako ne baš upravljala, onda barem na nju znatno utjecala.

Jedna grupa ljudi, zdravstveni djelatnici, zasigurno nisu uspjeli potisnuti sjećanja na te dvije godine. Posljedice i repovi ih i dalje svakodnevno podsjećaju na to vrijeme u kojem su dali i više nego su mogli i doveli se u stanje iscrpljenosti kako bi se izborili sa situacijom i pomagali nama ostalima.

Kako su prebrodili taj umor i koliko su uspjeli sanirati posljedice upitali smo ravnateljicu OB Pula, dr. Irenu Hrstić, koja je gostovala u emisiji Radio ordinacija na Rovinj FM-u.

“Nažalost, Covid pandemija iako u oslabljenom obliku još uvijek traje, i toga smo svi koji smo u zdravstvenom sustavu svjesni. Otkako je prestao onaj visoko opterećujući val i kod nas u bolnici se smanjio broj hospitaliziranih, ali ako imate i jednog jedinog pacijenta sa Covidom, prema njemu se ponašate jednako kao tada, uz sve mjere zaštite.“

Istina, uz manji broj slučajeva psihičko je opterećenje blaže, nema onog pritiska kojeg smo imali kad bi se približavali broju maksimalnog kapaciteta. Uz to su simptomi, na sreću, što zbog soja što zbog godišnjeg doba, uglavnom blaži pa manji broj pacijenata zahtijeva hospitalizaciju“, poručila je dr. Hrstić.

Naravno da ni tadašnje stanje visoke opterećenosti Covid pacijentima nije učinilo da ostale tegobe nestanu, ni one tumorske ni one kronične, kardiološke, gastroenterološke, fizikalne...

Zbog velikog angažmana djelatnika i u Covid odjelu, osim u njihovom matičnom odjelu došlo je do usporavanja ostalih djelatnosti, naročito onih nekritičnih pa su se liste čekanja punile više nego inače.

“Kad je špica Covida završila morali smo prije svega omogućiti djelatnicima bar nekakav odmor, jer svi smo bili na rubu snaga, možda neki i preko. Još uvijek imamo nešto malo zaostataka godišnjih odmora iz proteklih godina, ali uspjeli smo većinu iskoristiti i dovesti se u stanje gdje se možemo intenzivnije suočavati sa intenzivnim radom.

I tada smo počeli rješavati zaostatke, najveći su bili u operativnom programu, jer u njemu sudjeluju osim kirurga i anesteziolozi koji su bili jako uključeni u brigu o covid pacijentima.

Veliki dio operativnih zahvata smo razriješili. Trenutno nam je preostalo najviše zaostataka u neurokirurškom programu, jer to nisu životno kritične situacije, gledano sa medicinskog stanovništva. A s druge strane pacijentima jesu jako bitne i ograničavajuće.

Ta je lista zapravo bila najduža, a pritom imamo samo jednog neurokirurga a pritom je priliv pacijenata kojima je potrebno takvo kirurško liječenje u porastu. Ali i tu polako napredujemo na smanjenju duljine čekanja na zahvat“, otkrila je ravnateljica Hrstić.

“Svaki je tjedan novi organizacijski izazov“, dodala je za kraj razgovor dr. Hrstić, „ s ovim najnovijim povećanjem broja zaraženih koronavirusom u općoj populaciji povećava se naravno i broj zdravstvenih djelatnika koji obole od Covida. Klinička je slika puno blaža, ali organizacijski svaki takav izostanak ipak osjetimo. Ali sad smo odmorniji i imamo iskustvo pa ćemo i to proći.“