Utvrda Punta Christo kod Štinjana krije još mnoge tajne, a bračnom paru Maji i Daliboru Dabiću, koji se brinu o tvrđavi, iznova pruža nova iznenađenja i izazove. I posljednje otkriće na tvrđavi iz 19. stoljeća pokazalo se kao bomba! I to ne medijska, nego prava.
"Da, u srijedu smo našli ručnu bombu iz doba JNA ispod naslaga materijala. Ta prostorija, koja nam je ostala posljednja za očistiti, bila je skladište municije. Otkopavamo ga od prošle godine i konačno smo uspjeli, ali smo i opet naletjeli na bombu! Pozvali smo policiju i oni su je preuzeli", priča Dalibor Dabić.
Kad kaže "opet" onda želi reći da je ovo zapravo bila "sestra blizanka" granate koju su prije godinu dana našli u istoj prostoriji, samo dva metra dalje.
Tada su odlučili očistiti tu posljednju zatrpanu prostoriju koja je tunelom povezana s položajem središnjeg topa od 280 mm. Pod naslagama blata, kamenja i raznog otpada od metala našli su i šine za dva vagoneta koja su projektilima opsluživala top. A na svjetlo dana sa šinama izašla je i prva ručna bomba pa su radovi u tom dijelu tvrđave stali.
Nastavili su se sada, kad se pod naslagama pojavila i još jedna ručna granata. "Sva je sreća da u mraku nismo udarali po njoj. Kako smo krampom vukli te naslage, tako se ona zakačila za šinu i čuli smo kako je lupio metal o metal. Opet šok.
Malo sam pogledao, rukama je izvukao van i tu sam stao. Policija je došla s psom, pregledali su preostali materijal i rekli su da više nema nikakve opasnosti. Istina, i prvi su put pregledali s psom, ali su tada još bile debele naslage zemlje, a bilo je i jako puno baruta. Osjećaš da prostorija i dalje smrdi po barutu? Sad je ipak konačno čista", priča Dabić.
Supružnici Dabić s prijateljima su lani raščistili velika skladišta prema krilima tvrđave, koja su desetljećima bila zatrpana. Ali malo skladište u središnjem dijelu pokazalo se kao tvrđi orah. Prvo zbog eksplozivnih otkrića, a potom i zbog teških uvjeta rada. U tunel je s vrha tvrđave godinama padalo strašno puno materijala.
Moguće da je dio materijala namjerno bačen i kada se između dva rata odvijala devastacija austrougarske fortifikacije. "Zemlja je padala od gore, kamenje, komadi željeza, barutni štapići... Sve se to s vremenom sleglo i morali smo si dati jako puno truda da bi ga otkopali. A kad bi se ujutro vratili, dočekalo bi nas novih 50 litara vode koje bi morali izbacivati.
Jesu li bombe baš postavljene ovdje, jesu li bačene od gore ili su pale s ostalim materijalom, ne znam.
Policija nam je savjetovala da budemo i jako oprezni u vanjskim dijelovima kanala tvrđave. Austrougarska vojska, talijanska, njemačka, jugoslavenska, hrvatska specijalna policija... Svi su oni bili tu i tko zna što su nam sve ostavili", zaključuje Dabić, sretan da je sve prošlo bez nekih posljedica.
