Već više od dva tjedna prošlo je otkako je započela ruska invazija na Ukrajinu i rat kojem se, nažalost, još uvijek ne nazire kraj.

Europa i ostatak svijeta oštro su osudili napade koje provode ruske vojne snage te širom otvorili vrata izbjeglicama iz Ukrajine, a nastavku rata protive se i brojni Rusi.

Reakcija zemalja članica Europske unije, ali i ostalih država te kompanija iz cijeloga svijeta oštra je u pogledu sankcija prema ruskom gospodarstvu i ekonomiji, no postavlja se pitanje što će biti s ruskim narodom, posebno onima koji se i sami protive trenutnoj agresiji nad Ukrajinom?

Kakva je situacija u Rusiji te kakva su razmišljanja tamošnjih stanovnika otkrila nam je Ruskinja Elena Kryakvina koja se prije godinu dana doselila u Rovinj.

Kako kaže, u ovom se istarskom gradiću dobro snalazi, a unatoč udaljenosti, u ovim trenucima suosjeća sa svojim narodom kojeg, zbog brojnih sankcija od strane cijeloga svijeta, očekuje neizvjesna budućnost.

1. Elena, kakvi su vaši osjećaji o trenutnoj situaciji? Kakva su razmišljanja vaše obitelji i prijatelja koji žive u Rusiji?

Osjećaji variraju od srama do očaja, od straha do bespomoćnosti - osjećaji su se s vremenom spiralno množili i još uvijek to čine. Svi smo bili šokirani. Ljudi su poludjeli - plakali, iskazivali svoje emocije na društvenim mrežama, optuživali jedni druge što se ne osjećaju isto, raspravljali trebaju li se ili ne trebaju sramiti što su Rusi, i tako dalje. 

Onda su krenuli s konkretnim koracima - izlazili na ulice, objavljivali hashtag #нетвойне, dijelili osobne video zapise i poruke koje su im poslali njihovi ukrajinski prijatelji. 

Gledati vlastitim očima nevjerojatan jaz između onoga što se priča na TV-u i onoga što vam ljudi prikazuju na društvenim mrežama, razdire vas na komade. Vjerojatno nitko nikada neće saznati istinu iza ove političke igre niti doznati pravi broj žrtava s obje strane. 

Za mene je jedno sigurno – nema ništa dragocjenije od ljudskog života. Plačem od srca.

2. Postoji li jaka medijska cenzura u Rusiji? Jesu li ljudi svjesni rata u Ukrajini? 

Prije 5. ožujka bilo je izbora. Online mediji, nezavisni Telegram kanali, radio postaje i Youtube kanali, kao i ruski BBC te drugi strani mediji s lokalnim uredima dijelili su iste vijesti koje su bile objavljivane u Europi. Već su tada imali mnogo problema s regulatorima, ali preživjeli su. 

Od 5. ožujka i novog zakona o ‘lažnim vijestima’ svaka javno objavljena informacija, koja nije u skladu s onim što kažu službeni mediji, smatra se lažnom. Širenje "lažnjaka" može uzrokovati i do 15 godina zatvora.

To također znači da ono što se događa u Ukrajini ne možete javno nazvati drugačije nego "posebnom vojnom operacijom", čak ni na svom osobnom računu na društvenim mrežama. Također ne možete slati novac dobrotvornim organizacijama ili pojedincima sa sjedištem u Ukrajini, jer se to izjednačava s izdajom.

Strani novinari napustili su zemlju, neki lokalni nezavisni mediji su sada zauvijek zatvoreni, drugi nastavljaju s radom, a da uopće ne prate "specijalne operacije" - kako je rekla urednička ekipa mog omiljenog radija Srebrna kiša, "ne možemo otvoreno govoriti pa ne želimo lagati". 

Neki timovi pokrenuli su svoje telegram kanale kako bi rekli što žele. Istovremeno su ruski regulatori blokirali globalne društvene mreže - Instagram, Facebook i Twitter. Većina mojih prijatelja ih i dalje koristi putem VPN-a, no ne zna se koliko će dugo to biti moguće.

3. Prosvjeduju li ljudi u Rusiji protiv rata? Poduzimaju li još nešto da pokušaju zaustaviti rat?

Sve javne akcije sada su pod državnim zakonom, ali ljudi i dalje izlaze na ulice. Prema podacima OVD Info uhićeno je više od 13.800 ljudi. Ne riskiraju samo da budu grubo napadnuti ili novčano kažnjeni, već riskiraju i mogućnost uhićenja, odnosno izricanje zatvorske kazne.

Ljudi još uvijek pronalaze druge načine da izraze svoj stav i nešto promijene, iako je svakim danom sve teže.

Doniraju nezavisnim medijima i organizacijama za ljudska prava, uključujući odvjetnike koji štite zatvorenike, pomažu drugima da instaliraju VPN, pokušavaju objasniti svoja uvjerenja koliko god mogu.

Nadalje, potpisuju peticije, pišu lokalnim zastupnicima i potpisuju profesionalna uvodna pisma. Ipak, nakon usvajanja zakona 5. ožujka, ta su pisma morala biti uklonjena iz javnosti. Donacija neprofitnim organizacijama sada postaje gotovo nemoguća - usluge inozemnog plaćanja zaustavljaju svoje poslovanje u Rusiji.

Lokalni bankovni računi smatraju se nepouzdanima - to je ono što je natjeralo OVD Info da od jučer prestane primati donacije (kažu da se boje da neće moći koristiti taj novac).

Ljudi također pomažu s informacijama - poput pronalaženja ruta i načina za bijeg njihove ukrajinske rodbine i prijatelja.

4. Rekli ste nam da ste prestali raditi za ruske medije. Je li to bila vaša odluka? 

Ne, to je samo globalni pad glossy časopisa koji je pogodio i rusko tržište. Ranije sam bila urednica časopisa Elle i Interview Russia, a posljednjih sedam mjeseci radila sam kao dopisnica za Aeroflotov časopis za letove (premium izdanje). Sada uredništvo kaže da će travanjsko izdanje vjerojatno biti posljednje.

5. Želite li nešto dodati? Možda nekoliko riječi podrške ljudima iz Ukrajine i Rusije?

Rusija i njezin vođa su javno i globalno izopćeni. Velike ruske banke isključene su iz SWIFT sustava. Ruskim oligarsima blokirane su nekretnine, jahte i bankovni računi. EU, SAD i druge zemlje zatvorile su zrak za ruske zrakoplove.

Ruski resursi se bojkotiraju na globalnoj razini. Ruski kuhari izgubili su Michelinove zvjezdice, ruski nogometaši ne smiju igrati u FIFA-i i UEFA-i, a ove godine u Veneciji neće biti ruskog paviljona. 

Strani investitori, veliki oglašivači, konzultanti, potpredsjednici u domaćim tvrtkama - sve je nestalo za nekoliko dana. Baš kao i svi zapadni filmovi ili izložbe. Stephen King je javno odbio suradnju s ruskim izdavačima. Politička, gospodarska, društvena i međukulturna suradnja je prekinuta. Vjerojatno, za dugo vremena unaprijed. Nema potrebe spominjati ugled moje zemlje.

Ono o čemu se trenutno ne govori puno jesu životi milijuna Rusa koji ostaju u svojoj matičnoj zemlji i žive svojim svakodnevnim životom. Odlaze sve zapadne tvrtke, od Levi’sa, H&M-a, Inditexa i Adidasa do LVMH Grupe i Tiffanyja, od IKEA-e do BMW-a, od Microsofta do Adobea, od iHerba do KFC-a, McDonald’sa i Netflixa.

Ljudi gube posao. Mala poduzeća se bore za opstanak: sada nemaju globalne dobavljače, nema globalne isporuke, tu je mnogo raskinutih i neplaćenih ugovora.

Euro i dolar postali su 1,5 puta veći u tjedan dana - a čak i za one koji nikada nisu zaradili dovoljno za putovanje u inozemstvo, to je uzrokovalo proporcionalni rast cijena gotovo svega.

Visa i Mastercard blokirale su sve kartice izdane na ruskom tržištu od plaćanja u drugim dijelovima svijeta, a prema najnovijem ruskom zakonu ne možete prenijeti svoje rublje na inozemni bankovni račun (osim za plaćanje medicinske pomoći, studija ili komunalnih plaćanja).

Društveni mediji su zabranjeni. Neki kažu da bi suvereni internet bio sljedeći korak.

Puno mladih iz Moskve sada napušta Rusiju ili planira to učiniti - preko Turske ili OAE. Mnoge poznate osobe već su to učinile. Kriza postaje međuljudska i unutarobiteljska, jer toliko ljudi ima rodbinu, prijatelje, kolege u Ukrajini ili iz Ukrajine.

Sve ekonomske prognoze, kako Ruske, tako i strane, opisuju zaista tešku budućnost moje matične zemlje. Što da kažem?

Molim za mir, za otvoreno nebo i za bolji život. Plačem zbog bijede kroz koju prolaze Ukrajinci. Osjećam tjeskobu za svoju rusku obitelj i prijatelje koji prolaze kroz sankcije bez presedana.