Predsjednik Kluba zastupnika IDS-a, Emil Daus danas je u Saboru govorio o problemu strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj.
"U Hrvatskoj nažalost više gotovo da nema mladih tokara, autoelektričara, instalatera grijanja i klimatizacije, elektromontera, brodograditelja, brodskog mehaničara i još nekih zanimanja koja bi nama bila itekako potrebna, a zašto je tome tako?", upitao je Daus.
"Jedan od razloga je sigurno taj da se prilikom upisa u većini škola ne uzima u obzir minimalni bodovni prag, koji je bio zastupljen prethodnih godina", kazao je Daus i dodao da onda takav način upisa daje mogućnost da i oni s nešto lošijim ocjenama u osnovnoj školi ipak upišu gimnazijske, kao i četverogodišnje strukovne programe te zbog toga trogodišnji strukovni programi ostaju bez učenika i tako iz godine u godinu, bez zanimanja, a i bez škola.
Napomenuo je kako smo trenutno primorani uvoziti radnu snagu za potrebe turizma, ugostiteljstva, građevine, a uskoro ćemo poput zapadnih zemalja za zanimanja u strojarstvu, elektrotehnici i slično.
"Jedan od problema s kojima se susrećemo u posljednje vrijeme je i nedostatak kvalificiranog stručnog kadra, kako nastavničkog u školama tako i onog kod poslodavca. Zanimanja u programima Jedinstvenog modela obrazovanja zahtijevaju praktičnu nastavu kod licenciranog obrta što otežava učenicima i školi pronalazak istih jer da bi dobili licencu, pružatelji naukovanja moraju učenicima osigurati uvjete za stjecanje kompetencija u stvarnom radnom okruženju, uključujući mentora s odgovarajućim kvalifikacijama i pedagoškim kompetencijama.
I tu je problem jer danas malo poslodavca želi preuzeti odgovornost za naukovanje učenika, a da pritom od države ne dobije stimulaciju ili olakšicu", napomenuo je zastupnik IDS-a.
Daus: Hoće li Vlada napokon nešto učiniti za razvoj trogodišnjeg strukovnog obrazovanja?
Postavio je pitanje hoće li Vlada napokon nešto učiniti za razvoj trogodišnjeg strukovnog obrazovanja te hoće li učiniti nešto po pitanju ulaganja u infrastrukturu i modernizaciju postojećih škola, modernizaciju zanimanja ili će i dalje potpomagati demografskom odljevu mladih naraštaja koji zbog upisa u gimnazijske i četverogodišnje škole ostaju bez posla ili s teretom doškolovanja i na račun vlastitih roditelja ili njih samih, lišenih svakakve pomoći RH.
- Zar nije pametnije školovati djecu za potrebe društva koji bez elektroinstalatera, vodoinstalatera, graditelja, jednostavno ostaje bez životno neophodnih zanimanja i upravo zato moramo dozvoliti školama koje obrazuju takve učenike da izmjenjuju trogodišnje strukovne programe i povećavaju razredna odjeljenja sukladno potrebama tržišta rada, ukoliko postoji interes učenika za takva zanimanja, zaključio je Daus.

