Njihov posao nije posao već poziv, a vrlo često zbog količine intervencija posebice u ljetnim mjesecima prođu sati i sati da ne skinu opremu sa sebe, jedu i bar na tren predahnu.

Posao u ispostavama Nastavnog zavoda hitne medicine jedan je od najzahtjevnijih, tim više kada se ne zna što idući poziv donosi.

U Istri je ukupno sedam takvih ispostava, a koji su samo u prošloj godini zbrinuli gotovo 40 tisuća pacijenata, od kojih njih 18 700 kroz hitne medicinske intervencije.

Svaka intervencija kreće iz centralnog ureda Nastavnog zavoda hitne medicine Istarske županije gdje posao dispečera obavlja 10 medicinskih tehničara i sestara, koji mjesečno zaprime oko tri tisuće poziva.

Samo tijekom današnjeg dana bit će ih između 150 i 200 i ne zna se tko će postati pacijentom hitne službe.

Tako je bilo i jučer tijekom smjene dispečera Tihomira Mirosavljevića i Tanje Tomić koji su od 8 do 20 sati zaprimili više desetaka poziva.

No, kao što je rekla i sama ravnateljica dr. Gordana Antić, to je poziv, a ne posao.

''Često smo mi oni neki mali u pozadini, mala sitna karika u lancu preživljavanja i spašavanja koji se ne vide i to tako treba biti. Mi smo tu da funkcioniramo i djelujemo kad nas se treba. Hitna služba služi prvenstveno za spašavanje života, mi prvi dolazimo na teren.''

Antić je istaknula kako sve kreće upravo u dispečerskom centru.

''Naši dispečeri su srce, duša i mozak naše ustanove, dva tehničara/sestre djeluju u smjeni, a koji će samo tijekom današnjeg dana podignuti slušalicu od 150 do 200 puta,

Oni daju razne savjete, zaprimaju hitne intervencije, koordiniraju timove diljem Istre, imaju sustav nadzora i moraju jako dobro razmisliti koga gdje da pošalju, da bi opet imali dostupan tim čim, prije jer hitnoće ne biraju'' kaže nam doktorica Antić.

''Naš lanac započinje s pozivom na 194, vrlo često ljudi ne znaju kako pozvati. Pozovu na 112 pa ih preusmjere na 194 i tu ponekad gubimo dragocjeno vrijeme.

Pozivatelj treba reći ime i prezime i gdje se nalazi i što se dogodilo. Ako se prekine linija mi imamo broj i naši dispečeri odmah zovu.

Ako se radi o situaciju da se netko sruši i da se treba pružati neophodna prva pomoć, što je vrlo rijetko, a kada su bitni ti postupci koje lajk treba učiniti, dispečer će ostati s vama na liniji sve do dolaska hitne medicinske pomoći i davat će podršku.''

Ravnateljica Gordana Antić istaknula je kako i oni muku muče s nedostatkom stručnog kadra.

''Mi imamo jako veliku fluktuaciju kadra. Od 50 liječnika, samo prošle godine smo 31 novog primili, odnosno toliko ih je i otišlo. Svi nam dolaze direktno s fakulteta i to je izazov i ulaganje u njih. Oni ne mogu doći s fakulteta i odmah raditi na terenu'' rekla je Antić