‘’Moj dan započinje u 7 sati ujutro i obično ga započinjemo s punim odjelom, brojka je između 70 i 80 hospitaliziranih. Svako jutro je kretanje ispočetka’’ rekla je na početku razgovora glavna sestra Odjela za infektologiju Opće bolnice Pula, Kristina Kupčak koja se na COVID odjelu nalazi posljednjih sedam mjeseci.
Kaže, svaki dan donosi nešto novo, a situacija nije nimalo laka prije svega jer nije lako gledati ljude koji se bore za zrak.
Ovo je poziv, a ne posao dodaje Kristina kazavši kako se svi trude odvojiti privatno od poslovnog, no vrlo često je upravo to najteže.
‘’Mi se svi trudimo, ali koliko god da se trudite, ponekad to nije uspješno. Nekada se uspijete distancirati, no neke stvari ipak ne možete ostaviti iza sebe, zatvoriti vrata i otići kao da se ništa nije dogodilo’’ rekla nam je dodavši kako joj je ova pandemija promijenila svakodnevicu za 180%.
‘’Sada sam na odgovornom mjestu na kojem ne mogu odraditi svojih osam sati i otići kući, zaboraviti što je bilo. Odgovornost za vođenje odjela i organizacija je na meni tako da se meni promijenilo sve.’’
Kupčak se osvrnula na trenutno stanje na covid odjelu. ‘’Mi smo jutros imali 40 hospitaliziranih bolesnika od kojih je 12 primljeno tijekom jučerašnjeg dana, što je jako puno. Bili smo krcati, onda krećete u organizaciju dana i podjelu obaveza..’’
Komunicirate s pacijentima, što oni kažu?
‘’Pacijenti su svi jako prestrašeni. Prestrašeni su jer se nađete unutar nekog odjela gdje imate lošijih i boljih pacijenata, svi imaju covid i ljudi gledaju jedni druge, prestrašeni su od toga, izolirani su od obitelji, nemaju posjete. Kada su dobro komuniciraju preko mobitela, velika vam je razlika kada vam netko može doći u posjetu i onda kada ste na nekom odjelu gdje nitko ne može doći. Pacijenti su uplašeni i premoreni.’’
Kupčak je dodala kako je riječ o pacijentima s ozbiljnim simptomima.
‘’To su izrazito ozbiljni pacijenti, pogotovo ako imaju neke prijašnje bolesti. Imaju opsežne simptome, nedostatak zraka, umor i iscrpljenost gdje bez kisika ne mogu otići do wc-a jer se umaraju, smeta im manjak zraka.
Ne mogu hodati samostalno, netko mora otići s njima kako bi mogli imati i kisik i obaviti sve što trebaju. Bude im dosta teško dok to ne krene u neki oporavak.’’
Glavna sestra Odjela za infektologiju OB Pula dodala je kako je prosjek godina pacijenata od 50 do 70 godina, no ono što primjećuju u odnosu na prvi val, da je veći broj hospitaliziranih pacijenata mlađe populacije.
Na pitanje kako uspjevaju odraditi sve obaveze s obzirom na manjak zdravstvenog kadra, Kupčak je glasno uzdahnula.
‘’Uh, to je jako teško pitanje. Osoblja fali, svi rade na maksimumu, preotprećeni su. Povlače se ljudi iz drugih djelatnosti, dolaze raditi kod nas na ispomoć. Rade bez odmora, bez godišnjeg i nekako se snalazimo’’ rekla nam je Kristina dodavši kako je u početku bilo jako teško raditi s toliko opreme na sebi, sa svim maskama i zaštitnim sredstvima, a onda to polako prihvatite kao dio svakodnevice, kaže.
‘’To je naš posao i to tako mora biti, više to ne doživljavate kao nešto što vam smeta jer morate raditi u tome iako je teško. To su odjela u kojima se preznojavate, koja vam ograničavaju pokrete ali i komunikaciju s pacijentima što je možda i najgori dio. Jednostavno to morate prihvatiti i radite dok ne bude drugačije’’ rekla je za kraj glavna sestra Odjela za infektologiju OB Pula, Kristina Kupčak.
