Posjetili smo Kaznionicu u Valturi nedaleko Pule gdje su nas ugostili upravitelj Josip Trošt; Željko Brgles, voditelj Odjela tretmana te Ener Radolović, voditelj Odjela za rad i strukovnu izobrazbu zatvorenika. 

Ova je specifična ustanova osnovana još 1956. godine kao jedina otvorena kaznionica u bivšoj državi, a taj je status zadržala i u Republici Hrvatskoj.

Njeno otvaranje inicirano je nakon konferencije Ujedinjenih naroda održane 1955. godine u Ženevi.

Sudionici su ondje, naime, iskazali potrebu za otvaranjem ustanova kaznenih tijela otvorenog tipa, a sve u svrhu humanizacije izdržavanja kazne zatvora bez sredstava prisile, represije i svih ostalih strogih uvjeta koji su dotad postojali u zatvorskim sustavima.

Kaznionica u Valturi je ustrojbena jedinica Uprave za zatvorski sustav i probaciju u sklopu Ministarstva pravosuđa i uprave. U njoj je zaposleno devedeset i troje službenika i namještenika. Prostire se na 716 hektara površine, od čega njih 440 otpada na poljoprivredna zemljišta. Postoji i tridesetak gospodarskih objekata, a ostatak čini šuma. Sve poljoprivredne površine iskorištene su svake godine.

Prije nekoliko godina, unutar Uprave za zatvorski sustav i probaciju, u pojedina je kaznena tijela uveden sustav Zajednica UZOR, aludirajući na uspjeh, zajedništvo, odgovornost i rad.

Osmišljen je na način da se, u kaznenim tijelima zatvorenog ili poluotvorenog tipa, među zatvorenicima odaberu oni koji apsolutno poštuju kućni red i provode u cijelosti svoj pojedinačni program te se onda premještaju u takozvane Odjele Zajednice UZOR gdje imaju mnogo slobodniji način izdržavanja zatvorske kazne. Međutim, u ovoj kaznionici u taj su sustav uključeni svi zatvorenici s obzirom na to da su već otprije diferencirani kao zatvorenici koji odgovaraju profilu koji spada u Zajednicu UZOR.

„Taj se projekt pokazao punim pogotkom. Svakog drugog tjedna imamo sastanak stručnog tima Zajednice UZOR na koji dolaze predstavnici zatvorenika i kolege iz Odjela tretmana, Odjela za rad i Pododsjeka dežurstva. Tad se otvoreno komunicira o svim eventualnim problemima zatvorenika, bez ikakvog straha o posljedicama, što nam omogućava pravovremenu reakciju ukoliko dođe do kakvih nepoštivanja pravila.

Zatvorenici, pri tom, mogu i predlagati određene aktivnosti. Tako nerijetko predlažu uređenje, farbanje, nabavu raznih igara i slično. Ukoliko imaju prijedlog koji je prihvatljiv, mi smo se obvezali osigurati im potreban materijal.

Naime, samoupravljanje je u zatvorski sustav uvedeno još šezdesetih godina prošlog stoljeća mada su prava zatvorenika uvijek morala biti smještena u kontekst discipline i kvalitetnog izdržavanja kazne.

Kod nas si zatvorenici također sami mogu pripremati jelo i piće te imaju i mogućnost neograničenog korištenja telefona.“, kazao nam je Brgles.

„Zatvorenici su kod nas uvijek imali mogućnost samoorganiziranja svog slobodnog vremena sukladno kućnim redovima koji su bili na snazi u određenim periodima.

Zajamćena im je sloboda kretanja, nemaju ključeva u vratima, čuvara ni pravosudne policije. Mi smo jedino kazneno tijelo u Republici Hrvatskoj koje nema pravosudnu policiju.

Osiguranje Kaznionice povjereno je našoj dežurnoj službi, a oni su državni službenici - civili koji u svom opisu poslova imaju i to da sudjeluju u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora, nadziru provođenje kućnog reda, brinu o sigurnosti Kaznionice te o kontroli ulaska i izlaska djelatnika, zatvorenika, posjetitelja i klijenata odnosno kupaca koji koriste usluge i proizvode Kaznionice.“, objašnjava nam, pak, upravitelj Trošt. 

Sukladno ustroju zatvorskog sustava Kaznionica u Valturi zadužena je i za proizvodnju hrane za Regiju 5 u koju spadaju pulski zatvor, zatim onaj riječki te sama Kaznionica u Valturi.

Proizvodnja hrane podrazumijeva meso i povrće.

„Radi se o proizvodnji na način da se u svakom kaznenom tijelu, koji mi opskrbljujemo, izradi anketa o potrebama njihovih kuhinja, a koju provodimo mi kao nositelji proizvodnje. Temeljem tih podataka i uvida u naše kapacitete, u sezonalnoj proizvodnji nastojimo osigurati potrebe iskazane od strane drugih kaznenih tijela.

Od mesa proizvodimo vlastitu junetinu i govedinu, s tim da žensku junad i svinjetinu zadržavamo za sebe u svrhu, naravno, reprodukcije. Odojke osiguravamo, pak, od Kaznionice u Požegi i tovimo ih do konzumne težine. Takvu organiziranu proizvodnju hrane za potrebe zatvorskog sustava provodimo već više od petnaest godina.“, rekao nam je Radolović.

Što se tiče samog načina života u Kaznionici, nakon mjesec dana zatvorenici već imaju mogućnost odlaska u mjesto svog prebivališta.

To može trajati od 72 do 120 sati mjesečno.

Naravno, sve se dogovara u suradnji s Državnim odvjetništvom, Centrom za socijalnu skrb i policijom. Postoje četiri razine uspješnosti provođenja Programa izvršavanja kazne zatvora koje se ocjenjuju od statusa ne zadovoljava do naročito uspješan zatvorenik.

Svaka sa sobom nosi određeni broj sati koje zatvorenik provodi kući te određeni broj posjeta koje smije primiti tijekom mjeseca.

Inače, zatvorenici ovdje za svoj rad dobivaju i naknadu.

Naravno, ukoliko žele raditi. Ona iznosi 20 posto bruto osnovice za izračun plaće državnog službenika pomnoženo s njihovim koeficijentom rada koji se kreće od 0,5 do 1,00, ovisno o složenosti poslova koje zatvorenik obavlja. Od isplaćene naknade zadržavaju trideset posto iznosa koji im služi kao osobna ušteđevina.  Ona im se isplaćuje po samom završetku izdržavanja kazne kao nešto što će im pripomoći u resocijalizaciji.  

U budućem razdoblju, djelatnici i zatvorenici, radit će zajednički na podizanju razine kvalitete energetske učinkovitosti svih objekata Kaznionice.

U uspješnost još jednog zanimljivog projekta ove, po mnogo čemu, specifične ustanove zasigurno ćemo se tako uvjeriti već prilikom idućeg posjeta.

FOTOGRAFIJE: SREĆKO NIKETIĆ/PIXSELL