Kako piše portal medjimurski.hr, nekoliko mjeseci kuća u Šenkovcu (kod Čakovca) bila je dom sedmero Indijaca koje su teške životne okolnosti dovele iz Indije u Hrvatsku, točnije u Međimurje. No, onda su iznenada otišli, nestali. Roko Bakić iz Splita, koji trenutno živi u Šenkovcu, s muškarcima je nekoliko mjeseci dijelio zajednički životni prostor.
„Kućicu sam iznajmio za sebe, a onda je stiglo sedmero Indijca. Stigli su iz New Delhija, glavnog grada Indije. Bilo nas je u jednom trenutku osmero. Dijelili smo troškove i imali skladan suživot. Zajedno smo slavili čak njihove blagdane. Bilo je među njima i hinduista i budista, ali i katolika.
Ne znam zašto su otišli. Neki su imali radnu vizu, ali im je kako su mi rekli, istekla. Znam da neki od njih mjesecima nisu primali plaću. Nismo o tome pričali mnogo. Svaki od njih kod kuće u Indiji ima po nekoliko djece. Bilo im je teško, bez novaca i daleko do obitelji i doma“, izjavio je Roko Bakić za medjimurski.hr.
Prema svjedočenju njihova bivšeg sustanara, prvog susjeda i ostalih mještana, Indijci su bili dobro prihvaćeni. Muškarci su prema nagađanju susjeda radili u međimurskim tvrtkama, no uz posredništvo tvrtke iz Istre, a uglavnom su radili teške poslove u metalurgiji, brušenje i varenja. Kako navodi medjimurski.hr, slučaj međimurske tvrtke PrimaBiro otvara Pandorinu kutiju problema i svjedoči o eksploatatorskoj politici posredničkih tvrtka.
„Neki iz grupe Indijaca o kojima govorite bili su naši najamni radnici. Zbog manjka radnika na domaćem tržištu rada, unajmili smo ih preko jedne posredničke tvrtke u Istri. Jednog su dana samo napustili radno mjesto. Njihov ih je posrednik povukao iz naše tvrtke. Posredničkoj tvrtki mi smo redovito isplaćivali novac za njihov rad.
Čak 70 kn po satu za svakog. Satnice tih radnika kreću se od 60-80 kuna. Taj isti posrednik novac nije isplaćivao njima! Tek smo nedavno dobili račune te iste tvrtke za mjesec ožujak. Osim ako ih nisu financirali iz nekog drugog izvora, ti ljudi nisu dobivali plaću. Pouzdano znamo da Indijci mjesecima u vremenu kad su radili kod nas nisu primali plaću. Bili su gladni.
'To što se događalo s tim ljudima bilo je strašno'
Redovito smo im pakirali sve što je ostalo od gableca koji im je, kao i svim našim radnicima, bio osiguran. Dali smo im i nešto novaca, tek toliko da se prehranjuju. Bili su dobri radnici, mnogo smo vremena utrošili da ih naučimo poslu i upoznamo s našim ljudima.
Ne znamo gdje su ti ljudi završili. Znamo samo da su živjeli u jako lošim uvjetima, zapušteni i nezbrinuti. Koliko je novaca zaista otišlo tim ljudima mi ne znamo, nije u našoj nadležnosti i nemamo u to uvid. Ipak, tome smo nastojali stati na kraj kontaktiravši državni inspektorat.
Dobili smo naputak da se ti radnici moraju obratiti svojoj ambasadi. To što se događalo s tim ljudima bilo je strašno. Domaći ljudi misle da je naša tvrtka odgovorna za neisplaćivanje njihovih plaća, no to ovdje nije slučaj. Budući da to nisu naši radnici, već kooperanti, mi smo njihov rad morali plaćati njihovoj matičnoj tvrtki. Je li njihov novac na kraju stigao do njih, ne znamo“, pojasnili su za medjimurski.hr iz PrimaBiro-a.
„Prema izvještaju porezne uprave, ista posrednička tvrtka u mjesecu ožujku nije isplatila plaću 28 radnika, u travnju i svibnju pak plaću nije dobilo 64 radnika. Tvrtka je potom u kolovozu proglasila stečaj“, piše medjimurski.hr.
Foto: medjimurski.hr
