Nakon što smo proteklog tjedna pisali o upitnoj sudbini Kluba studenata Istre "Mate Balota" koji posljednjih pedeset godina djeluje u zagrebačkoj Ilici, a nakon što je vlasništvo nad prostorom od Grada Zagreba preuzelo Ministarstvo državne imovine, studenti se bore za nastavakl svoje tradicije, a stanari stambene zgrade u kojoj Klub jest vide moguće svijetlo na kraju tunela.
Naime, na našu adresu već su u nekoliko navrata stigla priopćenja stanara u kojem pokušavaju javnost upoznati sa svojom svakodnevicom posljednjih pola stoljeća.
Edo Anušić, također je stanar Ilice 13. "Još jedan sam od stanara koji Vam piše i koji na žalost živi iznad istarskog vulkana u Ilici 13. Morao sam se javiti jer mi stanari imamo, čak i nije preteška konstatacija - životnu priliku napokon imati normalan život.
Ali tu priliku možemo isto tako izgubiti jer smo svjedoci prave kanonade ultimativnih političkih zahtjeva da se okupljalište istarskih studenata po svaku cijenu, čak i prodajnu, zadrži na polukatu naše zgrade, što me kao građanina ove zemlje duboko deprimira jer sam zapravo shvatio koliko debelim štitom se može ako ustreba, opasati jedna obična studentska udruga, štitom protiv kojeg naše drvene puške ne znače ništa" napisao je Anušić.
TREPERIMO ZA NAŠ MIR
U promjeni vlasništva nad prostorom u kojem djeluje Klub studenata Istre stanari su prepoznali svoju priliku. "Kada smo prije par tjedana čuli da Ministarstvo želi svoj prostor na polukatu naše zgrade, od tog trenutka treperimo kao posljednji list na buri, nadamo se i čekamo željeni natpis na vratima - od 8 do 16.
Treperimo, samo za naš mir, protiv bezumne odluke da koncertna dvorana jedne studentske udruge bude na polukatu stambene zgrade. Koja je cijena svega toga? Ako pobijedi politička moć mi ćemo morati odseliti, jer će to biti previše, zdravlje je već odavno narušeno, snage i živaca za nastavak više nema", napisao je.
Za vrijeme djelovanja Kluba stanari su prikupljali fotografije kojima potkrijepljuju svoja iskustva. Kako kaže Anušić, "Vjerujem da će mnogi od vas nakon ovih fotografija barem malo razmisliti ili barem malo spoznati kakve živote živimo. Istarski studenti su da ne bude zabune poprilično fin i kulturan svijet, uvijek smo za dnevnog svijetla znali jedni drugima reći „dobar dan“, ali nikada „dobro veče“, dolaskom noći i porastom promila ta kultura se uvijek topila, da bi nakon 0,5 potpuno nestajalam," napisao je Edo Anušić.
Što znači nečija davna odluka da se studente pune mladosti i energije smjesti na polukat stambene zgrade, kako je napisao ovaj stanar i kako je živjeti u prostoru punom "alkohola i podrške domaćih hitova za nabijanje decibela i „rezanje žila“ svjedoče fotografije i video.
{gallery}istraztgh{/gallery}
