Istra je drugačija. Istra je tolerantna, moderna, okrenuta budućnosti pritom ne zapostavljajući prošlost. Istra je dvojezična.

Često ponosno ponavljamo ove tvrdnje, a posebno ih često ponavljaju političari, predstavnici vlasti, kako na lokalnoj tako i višoj razini. I istina je, u nekoj je mjeri svaka od njih stvarno istinita, no u kolikoj mjeri?

Povijesno uvjetovana dvojezičnost našla je svoje mjesto u službenim dokumentima, mnoge su lokalne samouprave, a i Županija sama, statutima definirane kao službeno dvojezične. No, stanje na terenu i nije baš potpuno takvo; demografska kretanja, naseljavanje novih stanovnika podrijetlom iz drugih krajeva Hrvatske, ali i ostatka svijeta dovele su do smanjenog prosječnog poznavanja oba službena jezika, hrvatskog i talijanskog.

Na dugi rok tome je doprinijela i dostupnost medijskih sadržaja na hrvatskom, tako da je ono prirodno učenje talijanskog i izvan kruga pripadnika talijanske nacionalne zajednice, gledanjem crtića i filmova te zabavnih emisija na talijanskom gotovo potpuno nestalo. Prirodni procesi, rekli bi, na koje se može utjecati dodatnim mogućnostima obrazovanja kao tečajevima „talijanskog kao jezika društvene zajednice“ koji se i održavaju pa i polučuju određene rezultate.

No službene stranice pojedinih gradova koji se diče dvojezičnim službenim naslovima pokazuju solidan menefregizam po tom pitanju. Primjerice, službene stranice Grada Rovinj-Rovigno na talijanskom kasne s vijestima na talijanskom jeziku po nekoliko tjedana, a neke se vijesti na talijanskom ni ne pojave.

Pula-Pola je još puno gora po tom pitanju. Recimo, od 09. lipnja do 18. kolovoza objavljene su 152 vijesti na hrvatskom jeziku, ali samo njih 7 prevedeno je na talijanski. Convivenza, nema što. I trattamento uguale.

Gradovi Buje-Buie i Umag-Umago uglavnom pod vijestima na talijanskom dijelu službenih stranica objavljuju vijesti na hrvatskom, ponekad prevedu naslov, najčešće samo ime rubrike, dok URL pokazuju da ste na stanicama na talijanskom jeziku. Novigrad-Cittanova pak kasni s objavama na talijanskom otprilike dva tjedna.

Ima i svijetlih primjera...

Stranice Istarske županije popravljaju sliku i uglavnom su ažurne u dvojezičnosti objava, a za pohvalu su i stranice Grada Vodnjan-Dignano.

Prema pronađenom na službenim stranicama mogli bi zaključiti da smo na papiru bilingualni i puni usta convivenze kao civilizacijskog dostignuća, a u stvarnosti licemjeri kojima je bitno da se u javnom diskursu ističu dvojezični službeni nazivi gradova, dok nas je za stvarnu jednakost jezika baš briga.

Kao dodatni nemirišljavi premaz situacije bitna je i činjenica da mnoge jedinice bilingualnih samouprava imaju na plaći osobe koje su zadužene za prevođenje službene dokumentacije i komunikacije. Novac kojim su te osobe plaćene dolazi iz naših džepova, bez obzira kojim formalnim kanalima.

O tom smo problemu pokušali razgovarati s pojedincima u pojedinim gradskim tijelima te upozorili na nedosljednost još prije mjesec dana. Neki nisu ni odgovorili, kod drugih je reakcija izostala.

Podsjetimo se, bez obzira na prošlost i povijesne okolnosti koje su dovele do ove situacije u nekom trenutku, na većini je da manjinama osigura uvjete za opstanak pa i onda kad to podrazumijeva pozitivnu diskriminaciju u područjima koja će pomoći da se manjinski kulturni identitet sačuva. Naravno ako smo moderno, progresivno društvo.

Istria è bilingue. Davvero?