'Sve je počelo u New Yorku, 8. ožujka 1857. godine, kada su radnice u tvornici tekstila štrajkale zahtijevajući bolje uvjete rada i veće plaće, a dva mjeseca kasnije osnovale su sindikat...'
Ovo je šalabahter koji su si pripremili brojni političari koji su danas deklarativno i prigodno držali govore na događanjima povodom Dana žena. Kažem političari jer žena u izvršnoj vlasti nema. Tu i tamo im se da kakav resor poput socijale ili kulture vjerujući kako tu ne mogu 'ušećeriti' previše.
Pitali su me danas podržavam li obilježavanje Dana žena. Moj odgovor je bio kako ne podržavam ništa što se održava jednom u godini reda radi, a ostalih 364 dana ne drži vodu.
Ako želite da skačem od sreće zato što sam dobila nekoliko ruža, može. Ali vjerovat ću da se ženama želi sreću onda kada budu imale jednaku mogućnost napredovanja kao muški kolege s istim stupnjem naobrazbe i radnog iskustva, kad ne budu u strahu da će izgubiti posao ako ostanu trudne, kada porodiljne naknade budu znatno veće, kad dječji vrtić ne bude preskup, kad u dječjim vrtićima bude postojala cjelodnevna usluga, kada biti samohrana majka ne bude science fiction, kada muškarci i žene budu jednako plaćeni za isti posao i tako dalje i tako dalje.
Budući da ništa od ovoga nije slučaj, ne vjerujem da mi itko želi sretan Dan žena.
Živimo u društvu u kojem se danima piše o tome kako se obukla jedna ministrica, a svi znamo kako su gospoda u odijelima u zadnjih dvadeset, trideset godina učinila sve što je bilo u njihovoj moći da se Hrvatska raseli i da se žene boje roditi u Lijepoj našoj.
Jedan je istarski portal napisao tekst o novinarkama u Istri, a sve povodom Dana žena. Uvrstili su i mene, iako me nisu ni nazvali niti mi postavili ijedno pitanje. Zvali su mog direktora. Point taken?
Zanimljivo kako se čak i na Dan žena piše o ženama bez da se te žene o kojima se piše išta pita.
Reagirala sam, naravno. Isto preporučam i ostalim ženama. Da češće reagiramo manje bi nas objektivizirali i češće uzimali u obzir. Jer, da se razumijemo, veliki dio odgovornosti leži i na nama.
Pitali su me također danas jesam li ponosna što sam žena. Krivo pitanje.
Ispravno bi bilo pitanje jesam li ponosna što sam čovjek. A odgovor bi glasio: kad vidim što čovjek radi čovjeku – i nisam baš.
Zato, sretno nam ljudi.
