'Lud, zbunjen, normalan' tim bi se nazivom mogao nazvati novi foto dokumentirani zapis iz rovinjske starogradske jezgre, u kojoj se tijekom vikenda, pače u nekoliko sati, izvode blic građevinske akcije.

Najnovija odnosi se na Ulicu Androlongo, u kojoj se s morske strane (pogled na Valdiboru), na drugom katu i kamenom zidu otvorio prozor, o čemu su ovog puta susjedi obavijestili komunalne redare i novinare.

Komunalni su bili brži, sastavili zapisnik i naložili investitoru da ukloni prozor i zid vrati u prvobitno stanje. Samo pet sati kasnije, dakle istog dana sve je opet  'bilo po starom'. 

Dakle, veliko bravo komunalnim redarima koji su vrativši zid na staro, itekako zbunili kasnije promatrače otvora koji više nije postajao, ali i veliko bravo za investitore koji su 'uhvaćen' u (ne)djelu ipak postupili ispravno. 

No, priča s nestašnim Austrijancima, vlasnicima kuće na samoj obali tu nije okončana. 

Prozor je otvorio vrata  'prikrivenoj' i višegodišnjoj devastaciji 

Jer, da bi se i s morske strane uočilo ono što su pokušali bez dozvole otvoriti (i osigurati si bolji vidikovac i svjetlost) valja se spustiti kamenim stepenicama (treći otvor prema moru u Švalbinoj ulici).

I tu se dakle otvara nova priča - s drvenim podestom na kamenim hridima, stolovima i stolicama, ogradom od mesinga i špage, stepenicama za u more i naravno, nevjerojatno lijepim, no nelegalnim i privatiziranim pogledom. 

Pogled na 'novonastalu' situaciju izmijenio je i pogled na kulturne i savjesne državljane strane zemlje, u kojoj su spomenimo i to, ovakve nelegalne radnje nezamislive, ali i vrlo skupe.  

Naime, s kućom novi su vlasnici prisvojili i obalu, ogradili je i na njoj 'posluju' bez da su dobili koncesiju na pomorsko dobro.

Doduše, kako doznajemo lani su 'kažnjeni' s 12 tisuća kuna, za pogled koji vrijedi barem sto puta više. Uz to, kako objašnjavaju starosjedioci njima je svaki pristup moru ograničen, ali i popraćen vikanjem i tjeranjem 's posjeda'.

Čini se stoga, da vlasnici kuće ipak nisu dobrohotni, niti odgovorni u poštivanju zakona zemlje i grada u koji su došli, već da su 'vaganjem' onog što bi još mogli izgubiti (nelegalno postavljene terase i privatizirane obale) odlučili za ne talasanje. Međutim, jedan je prozor otvorio vrata skrivenoj i godinama prisutnoj devastaciji pomorskog dobra.

Na potezu su opet komunalni redari, konzervatori, Lučka uprava.