Ovog se tjedna, od 26. do 30 travnja 2021. godine, obilježava Svjetski tjedan cijepljenja.
Sam pojam „cijepljenje“ je silom prilika postao pojam s kojim se svakodnevno susrećemo zbog pandemije COVIDa-19 koja traje već više od godinu dana, no znamo li što je to zapravo?
Cjepivo je vrsta biološkog preparata koji pomaže pri stvaranju otpornosti prema bolesti
Imunoprofilaksa je umjetno stvaranje imunosti. Može se provoditi na dva načina: cijepljenjem (aktivna zaštita) i unošenjem imunoglobulina (pasivna zaštita).
Cijepljenjem u organizam unosimo tvari koje stimuliraju naš imunološki sustav da on sam proizvodi protutijela (zato je aktivna). Pasivnom zaštitom unosimo u organizam već gotova protutijela (imunoglobuline) i upotrebljavamo je kad nam je potrebna brza zaštita.
Cijepljenje se može obaviti prije izloženosti uzročniku (npr. cijepljenje djece protiv ospica, polia, …) ili nakon izloženosti uzročniku (npr. cijepljenje protiv bjesnoće nakon ugriza bijesne ili na bjesnoću sumnjive životinje).
Cjepivo je vrsta biološkog preparata koja poboljšava odnosno pomaže stvaranju otpornosti prema nekoj bolesti. U cjepivu se obično nalaze tvari koje predstavljaju neku bolest, a te tvari mogu biti: oslabljeni ili mrtvi mikroorganizmi koji uzrokuju neku bolest, toksini ili dijelovi proteina omotača mikroorganizama ili RNK mikroorganizama.
U organizam se mogu unositi injekcijom u kožu, pod kožu ili u mišić, u usta ili u nos.
Ideja cijepljenja nastala je u drugoj polovici 18. stoljeća
U povijesti, prvi se ideje cijepljenja kao moguće prevencije ili ublažavanja bolesti sjetio engleski liječnik Edward Jenner koji je 1796. godine primijetio da oni koji su preboljeli relativno blagu bolest kravljih boginja imaju puno slabije simptome kod obolijevanja od velikih boginja, što je znatno opasnija i smrtonosnija bolest. Isprobavši tu teoriju potvrdio je svoja razmišljanja i prvo cjepivo je nastalo.
Druga generacija cjepiva uvedena je 1880.-ih Louis Pasteur koji je razvio cjepiva protiv pileće kolere i antraksa, a od kraja devetnaestog stoljeća cjepiva su smatrana nacionalnim ugledom, a usvojeni su i zakoni o obveznim cijepljenjima.
U dvadesetom stoljeću uvedeno je nekoliko uspješnih cjepiva, uključujući ona protiv difterije, ospica, zaušnjaka i rubeole. Glavna postignuća uključivala su razvoj cjepiva protiv dječje paralize u 1950.-ima i iskorjenjivanje velikih boginja tijekom 1960.-ih i 1970.-ih.
Kako su cjepiva postala češća, mnogi su ih počeli uzimati zdravo za gotovo. Međutim, cjepiva ostaju neuhvatljiva za mnoge važne bolesti, uključujući herpes simplex, malariju, gonoreju i HIV.
Cjepiva protiv COVID-19 kao glavna tema u vrijeme pandemije
Danas nam je fokus, naravno, na cjepivu, to jest cjepivima protiv COVIDa-19. O njima se u posljednje vrijeme govori gotovo svakodnevno, a u Hrvatskoj je u tijeku i planiranje provođenja što češćih 'masovnih' cijepljenja kako bi se do lipnja tim cjepivima procijepilo preko 50% odraslog stanovništva.
Taj plan Vlade RH i nacionalnog Stožera civilne zaštite, kako oni sami kažu, bit će moguć ako u Hrvatsku nastave pristizati veće količine cjepiva svih proizvođača čija cjepiva uvozimo.
Dodajmo i kako je do sada u Hrvatskoj nekim od cjepiva protiv COVIDa-19 cijepljeno preko 21 posto odraslog stanovištva.
