Socijalna radnica i predstojnica podružnice Obiteljskog centra za socijalnu skrb Pazin, Ines Puhar, gostovala je u jutarnjem programu Rovinj FM-a.

Povod gostovanju bila je tragedija koja se za Uskrs dogodila u Novoj Gradiški.

Naime, dvogodišnja djevojčica podlegla je ozljedama koje joj je, navodno, nanijela majka i to svega nekoliko mjeseci nakon što je iz udomiteljske obitelji vraćena u biološku.

„Ovakve stvari se ciklički, ponekad, dogode jer su ljudi u svojoj osnovi apsolutno nekonrtolabilni, nedokučivi i nepredvidivi.“, kazala je Puhar te dodala:

 „Kamo sreće kada bismo dulje vrijeme zadržali pažnju na to u kakvim uvjetima radimo; i to ne samo sustav socijalne skrbi. Sustav čine i zdravstvo, obrazovanje, lokalna zajednica, političke elite i cijelo naše društvo koje je takvo kavo je.“

Činjenica je, navela je, kako stručnog kadra nedostaje. Nezaposlenih socijalnih radnika nema. Svi hrvatski Centri za socijalnu skrb su potkapacitirani. Ljudi koji rade na obiteljsko-pravnoj zaštiti i članovi timova koji donose odluke od životne važnosti za pojedino dijete, samim potpisivanjem ugovora o radu potpisuju i presumiranu krivnju za sve što se može dogoditi na terenu.

Prostora za napredak, ipak, ima. Tome bi mogla doprinijeti i skorašnja provedba nove Nacionalne kampanje suzbijanja nasilja nad djecom. Slična je provedena 2009. godine.

„Ja sam se tada pitala je li uopće na početku 21. stoljeća primjereno razgovarati o fizičkom kažnjavanju djece. Međutim, tijekom provedbe kampanje, i od strane roditelja i od strane onih koji rade s djecom dobivali smo odgovore koji su nas znali ostaviti u šoku.“

Krajnje je vrijeme da se oslobodimo stava kako je batina proizašla iz raja. To nije odgojna metoda već izraz nemoći, zaključuje Puhar.

Osim toga, važno je napomenuti kako je svaki zlostavljač uglavnom bio žrtva nasilja. Taj začarani krug može prekinuti jedino prevencija.

„Istra kroz svoj Plan za zdravlje više godina ima u prioritetima mentalno zdravlje djece i mladih te podršku obitelji. Osnažuje Savjetovališta koja postoje u Obiteljskom centru, ali i u gradskim programima ili, pak, onima raznih udruga. Financirani su i programi podrške roditeljstva i školskih preventivnih projekata.“, kaže Puhar i na koncu upozorava:

„Svi smo izloženi dugotrajnom stresu. Čovjek ima potrebu za sigurnošću, no mi smo više od godinu dana u stanju nesigurnosti i pucaju naši obrambeni mehanizmi. Sve je veći broj prijava nasilja u obitelji i slučajeva izdvajanja djece od obitelji. Također, svi javni djelatnici i političke elite nose odgovornost za atmosferu ovog društva, a vidimo i sami kakva je razina i kvaliteta njihove komunikacije.“