Udruga Zelena Istra ukazala je na sve veće betonizacije i asfaltizacije kvartova u Puli. 

Pula se tijekom posljednjih godina pretvorila u gradilište. Naselja kao što su Gregovica, Monvidal i Valvidal postaju oaze asfalta i betona. U naseljima u kojima su nekoć bile obiteljske kuće i manje zgrade poput gljiva poslije kiše niču stambene zgrade i trgovački centri čija su parkirališta proždrla većinu zelenih površina i urbanih vrtova. 

Grupa za urbane vrtove Zelene Istre je potaknula pokretanje novih urbanih vrtova, između ostalog i zato što svjedočimo sve intenzivnijem nestanku urbanih vrtova i zelenih površina. Primjerice, zona novih urbanih vrtova na Gregovici rasprostirat će se na manje od jednog hektara površine, dok je preko puta ceste sravnjeno sa zemljom niz urbanih vrtova i nekoliko hektara zelenila. Pritom očajni bivši korisnici vrtova, kao i mještani Gregovice, s nevjericom gledaju u što se pretvorio njihov kvart. S još većom nevjericom Puljani promatraju izgradnju zgrada na Monvidalu-Valvidalu oko kojih nema ni traga zelenim površinama. S pravom su ovakvu politiku upravljanja prostorom Grada Pule nazvali urbanocidnom.

Irena Burba je rekla da se Zelenoj Istri obraćaju građani ogorčeni ovakvim nehumanim urbanim planiranjem i još nehumanijom građevinskom praksom. Pula je sve više grad po mjeri investitora, a sve manje po mjeri građana Pule! Neinformirani i isključeni iz odlučivanja o razvoju svoga grada, Puljani se osjećaju nemoćno dok njihovi kvartovi naočigled prolaze kroz dramatične transformacije. 

Jer, Grad o novoj izgradnji nije dovoljno informirao građane na način da je predstavio sve planirane gradnje i pitao ih žele li još jedan, sedmi po redu, trgovački centar u krugu od jednog-dva četvorna kilometra? Ili možda žele školu, vrtić ili neki drugi nekomercijalni sadržaj? Možda bi u svom kvartu oni radije vidjeli novi park, jer se uređenje novog parka u Puli od Austro-Ugarske nije dogodilo? Znaju li svi mještani Gregovice da im uz trgovačke centre slijedi i još jedna benzinska crpka te tik uz nove urbane vrtove nova prometnica? 

Dunja Mickov je istaknula da je ova kriminalna situacija dokaz toga da Gradu Puli prije svega nedostaje vizija, a iz ovog nedostatka proizlazi i manjkav strateški okvir za održivi razvoj i rast grada. Gradovi imaju značajna ovlaštenja nad politikama i propisima o korištenju zemljišta. Politike korištenja prostora trebaju biti održive te sadržavati prostorne planove koji promiču očuvanje otvorenog, zelenog prostora i jačanje otpornosti na klimatske promjene. Posebno je važno da gradovi imaju dobar plan rasta i razvoja, jer će današnje odluke značajno utjecati na sutrašnje emisije ugljika kao i na sposobnost da se prilagodimo već prisutnim promjenama klime i, što je najvažnije, oblikovati život budućih generacija.

Tako buduće generacije Gregovice, Monvidala, kao i ostalih gradskih četvrti, sigurno neće biti izuzete od posljedica lošeg planiranja Grada. Dapače, već se i one današnje zbog nedostatka vizije Grada nose s problemima kao što su zagađenje zraka i prometne gužve, dok Pula ubrzano postaje sve vreliji urbani toplinski otok, neugodan za život.

Pritom je važno istaknuti da tlo ima nezamjenjivu ulogu u skladištenju ugljika te je nakon oceana najveći rezervoar ugljika na planetu. A zalihe organskog ugljika u tlu imaju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena. Dakle, kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i usporile klimatske promjene potrebno je ne samo zadržati već i povećati ulogu i kapacitet tla za skladištenja ugljika. 

No, Grad Pula tlo troši poput pijanog bogataša, kao da nema sutra! Omogućavanjem prekomjerne izgradnje Grad dokazuje svoj veliki nemar prema tlu, kao i još veće nepoznavanje znanstvenih činjenica - brtvljenje tla, odnosno njegovo prekrivanje nepropusnim materijalima poput asfalta i betona širenjem infrastrukture i građevina vodi gubitku organske tvari u tlu, a to je jedan od glavnih problema koji ugrožava funkcionalnost tla.

Jedna talijanska studija pokazala je da najveći gubitak tla nije vezan za porast stanovništva, već da se u gradovima tlo i njegove korisne funkcije gube s trgovačkim centrima, velikim parkiralištima, parkiralištima općenito, logističkim tvrtkama koje grade ogromne hangare s predimenzioniranim operativnim asfaltiranim prostorima za manipulaciju robom.

Pula koja je povijesno naslijedila prekrasne parkove te prirodno zeleno okruženje bezglavo ide u smjeru gubitka zelenila i toliko vrijednog tla. Moramo se zapitati kao građani ovog grada - kakvo naslijeđe ostavljamo budućim generacijama?