U ovotjetnoj emisiji Gradske minute na Rovinj FM-u o problematici strukovnog obrazovanja u Istarskoj županiji i općenito u Hrvatskoj, govorio je ravnatelj Strukovne škole Eugena Kumičića u Rovinju, prof. Emil Nimčević.
Istaknuo je potrebu za zadržavanjem trogodišnjeg strukovnog obrazovanja i otvaranjem novih zanimanja prema potrebama tržišta rada.
Kako ističe Nimčević, na ukupno pohađanje srednjoškolskog obrazovanja utjecala su demografska kretanja. Prema statistici, u razdoblju od 2013. do 2019. godine, najviše su pogođeni trogodišnji programi redovitog strukovnog obrazovanja gdje se broj učenika smanjio za 29,4%, a u nekim najpopularnijim zanimanjima iz 2013. godini i do 50%, dok se broj učenika u naukovanjima, u posljednjih šest godina, prepolovio.
Upis u četverogodišnje strukovne i gimnazijske programe ostao je stabilan tijekom godina. Još jedan zanimljivi podatak je taj da Hrvatska u usporedbi s EU ima niži udio nisko kvalificiranog stanovništva (14,9 u donosu na 21,8), ali i niži udio stanovništva s visokim obrazovanjem (25,4 u odnosu na 32,2), kazao je Nimčević.
Sagledavajući danas potrebe društva za radnom snagom u Istarskoj županiji i onime što Hrvatski zavod za zapošljavanje svake godine, analizirajući potrebe, objavljuje, dolazimo do podataka da je na tržištu rada najveće potreba u svim jedinicama lokalne samouprave upravo potreba za strukovnim zanimanjima, ali onim trogodišnjim (industrijskim i obrtničkim).
Nažalost u Istri danas imamo, od ukupnog broja (6.177 učenika) srednjoškolaca, svega 1020 učenika trogodišnjeg obrazovanja. Kada usporedimo taj podatak s onim u Republici Hrvatskoj, prosjek je približno jednak, gdje od 144.374 učenika srednjoškolaca imamo 27.770 učenika trogodišnjeg obrazovanja. Strukovno obrazovanje je najzastupljenije u četverogodišnjem obrazovanju, ono je danas učenicima najprivlačnije i zato prilikom upisa najveća je potražnja programa upravo u jednom od tih zanimanja. U Istri, najveći broj učenika upravo upisuje jedno od tih zanimanja (2.985 učenika).
U Istri danas postoji 21 srednja škola čiji je osnivač Istarska županija. Od toga u 13 se škola provodi trogodišnje obrazovanje, u 17 škola četverogodišnje, dok Medicinska škola u Puli jedina provodi jedno petogodišnje strukovno obrazovanje.
JOŠ JEDAN PROBLEM: PRILIKOM UPISA NE UZIMA SE OBZIR MINIMALNI BODOVNI PRAG
Danas se prilikom upisa, u većini škola, ne uzima u obzir minimalni bodovni prag, koji je bio zastupljen prethodnih godina. On naravno nije obvezan, iako ga škole mogu uvesti, što bi s obzirom na broj djece s odličnim uspjehom bio itekako neophodan. Takav način upisa, daje mogućnost onima s lošim uspjehom u osnovnoj školi, upis u gimnazijske programe, kao i one četverogodišnje strukovne, iako je njihov bodovni prag vrlo nizak. No, zbog slike strukovnog trogodišnjeg obrazovanja u javnosti, nedostatka bodovnog praga i slobodnih mjesta (24 učenika), pa i neželjenog upisa, oni stječu to pravo i ne upisuju trogodišnja zanimanja.
TROGODIŠNJI STRUKOVNI PROGRAMI OSTAJU BEZ UČENIKA
Popunjavanjem četverogodišnjih programa, trogodišnji strukovni ostaju bez učenika, a tako iz godine u godinu, bez zanimanja, bez škola. "Tako u Istri više nema tokara, nema autoelektričara, nema instalatera grijanja i klimatizacije, elektromontera, brodograditelja, brodskog mehaničara i još neka zanimanja koja bi nama bila itekako potrebna.
Kapitalna ulaganja u infrastrukturu obrazovanja, neophodna su, pogotovo za strukovna zanimanja. Stvaranje jednakih uvjeta školovanja učenika u svim sredinama, jednakih uvjeta ili sličnim onima kod poslodavca trebala bi biti u centru djelovanja", ističe Nimčević.
VELIKI PROBLEM JE NEDOSTATAK KVALIFICIRANOG STRUČNOG KADRA
Nimčević ističe još jedan problem, a to je nedostatak kvalificiranog stručnog kadra, kako nastavničkog u školama tako i onog kod poslodavca. Zanimanja u JMO programima zahtijevaju praktičnu nastavu kod licenciranog obrta, što otežava učenicima i školi pronalazak istih. Naime, kako bi dobili licencu, pružatelji naukovanja moraju učenicima osigurati uvjete za stjecanje kompetencija u stvarnom radnom okruženju, uključujući mentora s odgovarajućim kvalifikacijama i pedagoškim kompetencijama.
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dodjeljuje stipendije za učenike u JMO programima u obrtničkim zanimanjima za koja postoji manjak na tržištu rada, a isto čini i Ministarstvo turizma i sporta za turistička i ugostiteljska zanimanja koja nisu u JMO programima.
Za poduzeća koja pružaju naukovanje učenicima u programima JMO-a postoje porezne olakšice koje im umanjuju oporezivi dohodak. Poduzetnici koji na naukovanje prime jednog do tri naučnika godišnje mogu umanjiti svoj oporezivi dohodak za 5%; svaki dodatni naučnik umanjuje dohodak za 1% do najviše 15%. Dostupne su i potpore za poduzetnike u obliku poreznih olakšica do 60% troškova obrazovanja i osposobljavanja odraslih.
Puno je sitnih poticaja za programe naukovanja, međutim postoje razlozi zbog čega se poslodavci slabo odlučuju za jednu od potpora koje im se pružaju. "Zato bi obrtnike trebalo potaknuti na uključivanje u problematiku i iznalaženje najboljih rješenja", zaključio je Nimčević.
