Prije dva tjedna započelo je s pritužbama građana i potvrdom Veterinarske ambulante Rovinju, da nepoznat netko ili ne daj bože' više njih otrovom ubija životinje.

Vijest je to, koja je dakako uznemirila vlasnike kućnih ljubimaca, ali slobodno mogu dodati i svakog normalnog čovjeka. Jer, kako nazvati 'ono' što je sposobno uzeti otrov i zakamuflirati ga u komad mesa ili ribe i ostaviti životinji na 'izvolte'. Tek dvjema riječima - bolesnicima i sadistima.

Grubost je to za koju u ovim ionako posebno teškim vremenima za ljudska bića nema razloga, objašnjenja a ponajmanje opravdanja za činjenje ovakvih zlodjela. Niti ih je ikada trebalo biti.

Vidjeti životinju u lokvi vlastite krvi pomiješane s izmetom i mokraćom, praznog pogleda a istovremeno i očiju ispunjenih nadom, nije lako. Treba to izdražati.

A onda opet čuti, da je netko nepoznat u strogradskoj jezgri mecima zračnice ispunio trbuh mačetu koje je, možda samo gladno, uplašeno i smrznuto zamijaukalo ispod  pogrešnih škura. A možda i nije mače učinilo ništa. Možda je samo bilo.