U petak, 27. studenog 2020. ispred Samačkih hotela na pulskom naselju Monte Zaro održala se zajednička press konferencija Radničke fronte Pula i Jadranskog sindikata povodom najavljene prodaje Uljanik Standarda d.o.o. i zahtjeva Jadranskog sindikata da isti otkupi Grad Pula ili Istarska županija.

Press konferenciju je otvorio predsjednik Jadranskog sindikata, Boris Cerovac koji je istaknuo da Uljanik d.d. u stečaju po odluci Trgovačkog suda u Pazinu mora prodati tvrtku u svojem vlasništvu Uljanik standard d.d. Nominalni iznos vrijednosti Uljanik Standarda iznosi 40.399.200,00 kuna., početna cijena u prvom krugu prodaje iznosila je 29.503.000,00 kuna, no nije bilo ponuda.

Cerovac dodaje da Uljanik Standard u svojem vlasništvu ima 3 samačka hotela gdje usluge koristi oko desetak bivših Uljanikovaca i stotinjak drugih građana slabije imovinske moći. Ako se ova usluga Uljanik Standarda izgubi, izgubila se mogućnost stanovanja ovih ljudi i automatski imamo novu tešku socijalnu situaciju u Puli. To je nešto što u Jadranskom sindikatu žele pošto-poto izbjeći.

“Naš cilj je da to ostane na raspolaganju gradu i naš otvoreni prijedlog ide prema Gradu Puli, Županiji i državi da oni preuzmu ove kapacitete kako u vlasništvo ne bi ušao netko tko bi ove sve stanove prenamijenio. Ne želimo da netko iskoristi priliku i da stanove koji su Uljanikovci sami gradili poslije prodaje po tržišnoj cijeni, a sve korisnike izbaci na ulicu“, izjavio je Boris Cerovac.

„Pozivamo grad Pulu, Županiju i državu da očuvaju radna mjesta Uljanik standarda i da očuvaju krov nad glavom korisnicima. Iz grada uporno tvrde da novaca nemaju, no to nije isprika. Neka se zaduže kao što se zadužuju oko brojnih drugih projekata. Ovo ovdje je nova moguća socijalna bomba u gradu Puli”, zaključio je predsjednik Jadranskog sindikata, Boris Cerovac.

Goran Matić iz Radničke fronte rekao je da će eventualna prodaja vrijednih nekretnina i smještajnih kapaciteta Uljanik Standarda nekom privatnom investitoru doliti ulje na vatru socijalne krize koja nagriza Pulu otkad su nam političko-ekonomske klike razbucale Uljanik. Sada još pojačana posljedicama pandemije, opća socijalna kriza prijeti eksplozijom. Zato Radnička fronta u potpunosti podržava ovaj zahtjev Jadranskog sindikata.

“Štoviše, prijedlog vidimo kao temelj za konačni zaokret u (ne)djelovanju gradskih vlasti na području stambene politike. Naime, stambena kriza o kojoj se gotovo uopće ne priča trese Pulu već godinama. U Puli je već dugo gotovo nemoguće pronaći stan koji se ne iznajmljuje 'do 15.6.', a još je to teže ljudima koji imaju djecu. Malobrojni stanovi koji i jesu na raspolaganju, iznajmljuju se često po astronomskim cijenama i suludim uvjetima. Na listi čekanja za gradske stanove nalaze se stotine ljudi, a Grad je u najam od 2017. godine predao manje od 10 stanova socijalno ugroženim građanima“, objasnio je Goran Matić.

Istaknuo je i kako stambena kriza ne pogađa samo 'socijalu'. „U Hrvatskoj između 70 i 80 posto mladih u dobi od do 34 godine još uvijek živi s roditeljima, jer si ne može priuštiti najam ili kredit za stan, a podstanarima na rentu odlazi i do 40% mjesečnih prihoda. Sustavnim podacima za Pulu, nažalost, ne raspolažemo, no situacija je vjerojatno i gora s obzirom na intenzivnu turistifikaciju grada. Ova sumorna slika rezultat je praktički nepostojećeg javnog stambenog fonda i ikakve smislene dugoročne stambene politike“, rekao je Goran Matić iz Radničke fronte.

„U rijetkim prilikama kada ih se i priupita o stambenom problemu“, nastavlja Matić, „iz IDS-ove gradske vlasti sliježu ramenima, u maniri 'ne može se tu ništa' i povlače ultimativni argument 'slobodnog tržišta'. No, ni opća turistifikacija grada, ni podvrgavanje osnovnih životnih potreba divljanju 'slobodnog tržišta' nisu nam se dogodili sami od sebe. U oba slučaja radi se o itekako svjesnim političkim izborima, sasvim u skladu s IDS-ovim (neo)liberalnim 'vrijednostima'. Kad bismo kojim slučajem imali lijevu gradsku vlast, stambena politika izgledala bi potpuno drugačije“, navodi Matić.

Kao dokaz da je moguće voditi „drugačiju, promišljenu i proaktivnu stambenu politiku u korist većine svojih stanovnika“, kaže Matić, „pokazuju nam brojni primjeri svjetskih i europskih gradova, poput Berlina i Barcelone, koji provode mjere poput regulacija visina stanarina, pa čak i ograničavanja popularnih internetskih platformi za iznajmljivanje nekretnina. U Hrvatskoj je samo 2% stanova u javnom vlasništvu, istovremeno Beč ima 60% stanova u neprofitnom sektoru i javnom vlasništvu.“

Za kraj iz Radničke fronte zaključuju: „Zbog ovih ljudi, kojima krov nad glavom ovisi o sudbini Uljanik Standarda, iskreno se nadamo da će IDS-ova gradska uprava donijeti odgovornu odluku i poslušati ovaj apel Jadranskog sindikata i RF-a, te nekretninama Uljanik Standarda obogatiti mršavi javno stambeni fond Grada. No, ako odgovornu stambenu politiku neće početi voditi IDS, ima tko hoće. Izbori se bliže, a jedno je sigurno: Radnička fronta nikada ne bi dopustila da 'slobodno tržište' određuje hoćete li sutra imati krov nad glavom.“