Nakon tri mjeseca krvave opsade i otpora jugočetničkoj sili, pao je grad na Dunavu.

Bitka za Vukovar bila je najkrvavija u Domovinskom ratu, a 18. studeni 1991. upisan je kao najtragičniji dan u povijesti naše zemlje. Istog dana, pobunjeni Srbi počinili su pokolj u Škabrnji.

Bitka za Vukovar počela je 2. svibnja kada su ubijeni hrvatski policajci u Borovu Selu, a potkraj ljeta krenuo je sveopći napad jugovojske.

Plan neprijatelja bio je zauzeti grad u samo nekoliko dana. Uslijedila je strahovita odmazda nad Hrvatima, a tijekom tri mjeseca usmrćeno je više od tri tisuće civila i branitelja, među kojima i 86 djece.

Nakon tromjesečne opsade, srpske snage ušle su u središte grada te u tamošnju bolnicu.

Agresor je 18. studenog 1991. slomio nadljudski otpor i obranu grada. Nakon pada Vukovara, pripadnici JNA i raznih četničkih postrojbi krenuli su s iživljavanjem nad živima i mrtvima.

Neprijatelj je na grad bacio više od šest i pol milijuna granata, a danonoćno bombardiranje izazvalo je ogromne civilne žrtve.

Najstrašniji zločin dogodio se 20. studenog na Ovčari. Četničke postrojbe ondje su brutalno ubile brojne ranjenike i ostale zarobljenike iz vukovarske bolnice. Kroz srpske koncentracijske logore prošlo je nekoliko tisuća branitelja i civila, a oko četiri tisuće ih je ubijeno. Nakon ratnog pakla, iz svojih domova protjerano je oko 2o tisuća Vukovaraca.

No, 18. studeni nije samo sinonim za pad grada Vukovara nego i za pokolj u Škabrnji. Napad na selo počeo je žestokom topničkom paljbom u 7 i 30, a pobunjeni Srbi ondje su ubili 84 Hrvata - 26 branitelja i 58 civila.

Nakon napada, Škabrnja je spaljena i minirana. Sljedećeg dana srpske paravojne formacije uz pomoć JNA ulaze u susjedno selo Nadin, gdje ubijaju 14 hrvatskih civila.