Sto i šezdest stanara Doma za odrasle „Domenico Pergolis“, već desetak dana nalazi se u totalnom 'lockdown'-u. U dvorišni se vrt, izlazi u dopodnevnim satima kako bi se uhvatilo malo zraka i 'prošetalo' noge. Zdravi šetaju sami, a nepokretne iznose djelatnici ustanove.

Mjere opreza i samozaštite od koronavirusa, koje se u ovoj ustanovi provode već treći put izmijenile su 'normalni' život korisnika i djelatnika Doma, ali i dovele do toga da opasan virus koji najžešće pogađa onu 'zlatnu' generaciju ujedno i najranjiviju populaciju, nije prodro u Dom.

-Prilagoditi se novom načinu života koji je svijet kojeg poznajemo okrenuo naopačke, značilo je odgovorno pristupanje i postupanje prema odlukama stožera. Uspjeli smo, a to je najvažnije, opasan virus zadržati izvan naših prostora i što je moguće bolje i više zaštiti sve naše korisnike i djelatnike, rekla nam je direktorica Doma za odrasle 'Domenico Pergolis', Kristina Laginja od koje doznajemo i da je prvo 'zaključavanje' ujedno bilo i najduže (od veljače do svibnja), drugo (znatno kraće i pred početak turističke sezone) te naposlijetku ovo treće koje je startalo prije desetak dana i za kojeg se ne zna do kada će trajati.

Vježba se, čita, gleda televizija i sluša radio

Kako se podnosi izolacija, odnosno kako se u Domu, u kojemu su posjete zabranjene, provodi vrijeme upitali smo Laginju.

S obzirom na situaciju ali i informacije koje naši korisnici prate na dnevnoj bazi, bilo da je riječ o vijestima na televiziji, novinama ili na radiju velika je većina, slobodno tako mogu reći, gotovo pa odahnula kada je došlo do zatvaranja ustanove. S time, naime ne želim reći da je situacija koja se ponavlja (već treći lockdown) lakša, ali je zasigurno poznatija a time i prihvatljivija našim korisnicima, obnjašnjava ravnateljica, dodajući i da se velika većina stanara doma  dobro snašla u novim okolnostima.

-Što se tiče samih korisnika Doma vrijeme najviše provode družeći se po katovima, gledajući i slušajući televiziju i radio. Također, moram istaknuti i da se 'pojačano' čita, vrijeme provodi u vježbanju i na raznim radionicama, kaže ravnateljica, potvrđujući da je ono što im najteže pada odvojenost od obitelji i prijatelja odnosno s manjka direktnog 'face to face' kontakta.

Zabrana ulaska obitelji i  'vanjskih' u Domski prostor ono je što najteže  pada svim našim korisnicima.  No, uzevši u obzir činjenicu da nam je ta 'zabrana' osigurala zdravlje sigurno je da se i ova situacija lakše podnosi, kaže ravnateljica Doma za odrasle 'Domenico Pergolis', Kristina Laginja.