U novonastalim uvjetima odgojiteljice iz rovinjskih vrtića uz sve ostalo što čine i obavljaju za naše najmlađe proteklih su mjeseci, a to čine i na dnevnoj bazi, imale zadatak pripremiti klince(ze) i njihove roditelje na neka nova pravila i uvjete boravka u vrtiću vezane za koronavirus.
Kako najmlađima objasniti što je virus i kako se trebaju zaštiti, a pri tom ih ne preplašiti i ne ukrasti im bezbrižno djetinjstvo, upitali smo Sandru Orbanić, ravnateljicu Dječjeg vrtića i jaslica 'Neven'.
-Slijedom događanja u okruženju pred nama je bila jedna velika zadaća, tim više uzme li se u obzir da je riječ o jednoj osjetljivoj populaciji. U pripremama najmlađih na ono što je popularno prozvano 'neko novo normalno' prednost nam je bila u tome što je velika većina djece, još u svibnju nastavila ići u ustanovu i to uz ranije određene i dobro prihvaćene promjene - od načina roditeljske predaje djece odgajateljicama, do poštivanja mjera socijalne distance, kaže Sandra Orbanić
Treba ući u dječje cipelice
-Konkretno djeci smo problem korone približili na način koji je nama odraslima već bio poznat. Valja dakle imati na umu i to da je i prije same pojave koronavirusa vrtić bio mjesto u okupljanja velikog broja djece koja u pravilu zajedno i u grupama funkcioniraju. Gledajući s tog aspekta, naravno da smo se i ranije u odgojnim skupinama suočavali s prehladama, gripom, šmrcanjem i svim ostalim oboljenjima o kojima smo s najmlađima uvijek otvoreno razgovarali na način da im objasnimo o kakvoj se bolesti radi i kako se od nje zaštitit. U tom kontekstu zaštite i samozaštite upravo želim istaknuti da našim najmlađima nije bilo potrebno posebno isticati važnost pranja ruku i održavanja osobne higijene.
-Što se tiče reakcije mališana, mogu samo reći da bismo mi odrasli ponekad trebali stati i ući u dječije cipele. Djeca naime, imaju jednu kompetenciju i veličinu da stvari prihvaćaju vrlo jednostavno, na svoj dječji način. Jer, oni ne stvaraju problem ni oko čega i vrlo se brzo prilagođavaju. Dakle, nekih posebnih strahova, pa čak ni nelagode vazane za ne samo nova, već poštivanja i ranije uvriježenih pravila, nije bilo.
S djecom uvijek treba iskreno razgovarati a temu prilagoditi njihovoj dobi
Ono što je pogrešno, naročito kada je riječ o predškolskoj populaciji odnosi se na krivi način razmišljanja odraslih koji nerjetko smatraju da se od djece istina treba skrivati. Upravo suprotno, smatram da se to nikako ne smije činiti, već ijecu na pravilan i njima razumljiv način suočiti sa svime onime što se događa u njihovom okruženju, savjetuje Orbanić, dodajući kako najmlađi, koliko god im mi to htijeli prikriti, uvijek znaju detektirati problem, strahove i sve ostale emocije kod odraslih.
-Dakle, problemu se uvijek treba pristupiti na iskren način i prilagođenim ih rječnikom prezentirati djeci. Jer, ne treba se zavaravati mišlju da su premaleni i da neće prepoznati promjene, strahove i zabrinutost kod svojih roditelja i ljudi koji ih okružuju.
Također, osobno smatram da je najlošija opcija djetetu nešto zabraniti ( ne pustiti ga na igralištre ili kod prijatelja) a pri tom mu ne obraziožiti razloge takvog vašeg postupanja. Na žalost, u slučajevima bez obrazloženja, možemo postići i sasvim suprotan efekt. Dakle, s djecom se o svemu treba iskreno razgovarati a temu o kojoj pričamo u svakom slučaju prilagoditi njihovoj dobi, rekla nam je za kraj Sandra Orbanić.
