Život u društvu biljaka i više od 250 životinja

Da život piše romane svjedoči i neobična karijera Zagrepčanke Snježane Stolar, koja je prije šest godina svoj rodni grad zamijenila Rovinjom.

U jednom periodu života, zasićena uhodanim profesionalnim i jednoličnim životom odlučila se za drastične promjene. Slastičarstvo, koje je od naranijih dana bilo njeno profesionalno opredjeljenje, a kuhinje nekih od najpoznatijih zagrebačkih hotela i restorana njeni dnevno/poslovni prostori, koje je naposljetku zamijenila i vlastitom slastičarnicom, više nisu bile dovoljne.

Preseljenjem u Rovinj, grad u kojeg ju je dovela ljubav, postaje jednom od vodećih slastičarki turističko-hotelske kuće Maistra. Međutim, unatoč dobrom statusu i atraktivnom poslu, prije četiri godine, opet se odlučuje za veliki iskorak. I ovog puta, jedan od razloga promjene bila je ljubav. Ovog puta prema veseloj i razigranoj mješanki Rei, koju je dobila na poklon.

Da mogu više nikad ne bih stala nogom na gradski asfalt

-Smatrajući da Rea treba prostor nisam se dugo dvoumila kada sam šetajući naišla na oglas vezan za iznajmljivanje kampanje.  Kampanju, sam dakle iznajmila i krenula u ono što se lijepo kaže  grlom u jagode, ni neznajući točno što me na putu čeka. Ono jedino u što sam sto posto bila sigurna i što me je vodilo naprijed  bila je moja čvrsta odluka da više ne želim ni trena, ni dana provesti u zatvorenim prostorima.

Upravo, ta moja odluka donesena još ranije dovela me i do novog posla. Zaposlila sam se u  rasadniku „Trojanović“ u kojem sam stekla i nove vještine i znanja vezana za uzgoj i njegu biljaka, veli nam gospođa Stolar, koji kroz smiješak dodaje i da joj je iz sadašnje perspektive jedna od najsimpatičnijih epizoda/faza  u životu bila ona vezena za dolazak u Rovinj.

-Iz Zagreba sam došla u petama od sedam centimetra, u kostimiću i s frizurom. Danas, i to samo nekoliko godina kasnije više nema tih para kojima bi se opet vratilla gradskom asfaltu,  robovanju modnim markama i sezonskim ponudama. Jer, kada bih se tome vratila odrekla bih se slobode, svojih želja i htjenja,  kaže ponosna zemljoradnica Snježana Stolar, ujedno i vlasnica farme s više od 250 životinja o kojima svakodnevno brine.

Na njenoj iznajmljenoj kampanji, koja se nalazi uz sam rub grada danas caruje prava životinjska farma. Ponajviše onih pernatih- kokica, pataka, golubova, prepelica i onih životinjica s najslađim okicama i s dugim ušima. Ima i gusaka, pa je naravno priupitah, je li istinita ona - glupa ko guska?

-Ma kakvi, guske su najbolji čuvari, Kad vide predatora/neprijatelja toliko su glasne i odmah signaliziraju da se nešto događa, veli Snježana Stolar, žena koja je shvativši da je kao jedinka premala da promijeni svijet, odlučila stvoriti vlastiti mikriokozmos koji joj pruža sve ono što od života,  i  upravo tog velikog svijeta u kojem živi, doista i želi.