Blagdan svete Eufemije -16. rujan koji se slavi i kao Dan grada Rovinja, unatoč situaciji koja je zahtjevala velike mjere opreza, prošao je raskošno i s velikim brojem događanja.
Osim što su, već od ranih jutarnji sati, brojni OPG-ovci, pristigli iz svih krajeva Istre, svojim ručno izrađenim proizvodima i alatima, slasticama i hranom napravljenom od plodova zelene i plave Istre ispunili gradsku rivu, pogledi brojnih šetača u koji god da smjer išli, otkrivali su nove i zanimljive sadržaje.
Uz četrdeset i jedan štand koji je na rivi postavljen u sklopu novog /starog sajma „Tradicijski obrti na trgu“, a s kojih se moglo nabaviti svježe voće i povrće (kao i ono izrađeno od porculana, gline ili vune), maslinovo ulje i proizvodi od maslinovog drva (od nakita preko kuhača i padela), šećerna vuna i čokoladne slastice, suho i svježe cvijeće, kožno remenje, torbe i novčanici, proizvodi od lavande i ostalog bilja, med, sirevi, pršuti i ostale delicije, posebno efektan bio je izlazak nekolicine rovinjskih batana s kojih su veslači i članovi Udruge „Kuća o batani“ svojim sugrađanima slali „morske“ pozdrave.
Pozdrav s mora bio je doprinos rovinjskih barkajola koji su, povratkom u tradiciju, dočarali duh prošlosti i izlaske ribara na pučinu.
Uz batane, čija su razvezana jedra ispunila gradsku luku, dojmljiv je pogled bio i na jedan balkon - onaj Muzeja grada Rovinja, koji je poslužio kao ogledni primjer načina na koji su nekad naši stari, upravo na blagdan svete Eufemije, ukrašavali svoje stanove, odnosno balkone.
I gradska je zaštitnica, crkva svete Eufemije obukla svoje svečano ruho.
Uz mise, i onu svečanu koju je predvodio biskup porečko i pulski u miru mons. Ivan Milovan, bila je ovo prigoda i da se podsjetimo na legendu o tome tko je bila sv. Eufemija i zašto je postala zaštitnicom Rovinja. 
Naravno, nije izostala ni tradicionalna kuhinja.
Opojan miris bakalara, pasutica, kupusa s ovčetinom, fritula, praćen čašom dobre malvazije, razmilio se gradskim ulicama i trgovima. Ipak, najautentičnije, i ovog je puta bilo ispred snack bara „Rio“ gdje se, kako to tradicija i dobar odgoj nalaže, smjestila poznata ekipa Rovinjaca i ljudi dobre volje.
Jer, uz delicije meštra od kuhinje, Corrada Pellizzera, koji se i ovog puta pobrinuo da grlo glazbenika ne bude suho, a tanjuri ne ispunjeni delicijama, i pjesme o Rovinju koju su izvodili glazbenici ( ali i mnogobrojna publika) koja ih je pratila u notu, zvučale su dojnmljivije i iskrenije.
