Koronavirus gotovo je svim profesijama nanio veliku štetu u „normalnom“ poslovanju.

No, dok se u nekim djelatnostima barem glava uspjela (o)držati iznad vode, kod većine se, ovisno o epidemiološkoj situaciji vodila neizvjesna ping-pong poslovna situacija u kojoj se naizmenično izmjenjivala protočnost vruće/hladne vode. Malo se radilo, malo se „odmaralo“, a od svega ponajviše zabrinjavalo i razmišljalo što će i kako biti dalje.

No, dok su se različite grupacije zaposlenih ipak, kako tako snašle i uspjele pribaviti neku pinku od države i gradova, a time i sačuvati vlastita radna mjesta i zaposlene, glazbenici bez kojih bi svijet bio bez glasa i tona nisu se najbolje snašli. Ili, barem u slučaju Rovinja, grada za kojeg se kaže da je rasadnik glazbenih talenta.

Da nešto nije u redu i da je ova branša itekako platila danak korona-krizi jasno je bilo iz večeri u večer, kada je grad u onom  organizacijsko/glazbenom smislu utihnuo.

Tek poneka živa svirka na ugostiteljskim terasama mogla se izbrojati na prste ruku pa je „live“ glazba, u jednom novom gradskom pub-u, dočekana s iskrenim veseljem kako kod publike, željne „male noćne muzike“, tako i kod izvođača, mahom angažiranih domaćih glazbenika.

ZADOVOLJNO HRKANJE TURISTA

Međutim, sreća nije dugo trajala. Zbog nespretnih ili nesretnih okolnosti, dozvola za izvedbu noćne muzike (koja je susjedima očito (za)smetala), od strane je Grada, izostala. Otkazani su ranije ugovoreni koncerti, a angažirani glazbenici ostali bez gaže, a time i onako mršavih prihoda i još mršavijih ovosezonskih nastupa.

U sporu na relaciji Grad-pub, koji je uzrokovan nezadovoljstvom susjeda, odnosno peticijom kojom se traži ukidanje glazbe ispod balkona i prozora stanara i susjeda koji žive u neposrednoj blizini „žive“ terase, kolateralnom su žrtvom ispali, opet naši drugi susjedi, muževi i prijatelji – oni koji su nam do jučer svojim znanjem, vještinama i talentima unosili radost i veselje u život.

Valja nam o tom problemu rovinjske ljetne scene dobro promisliti, hladne i suzdržane glave. U protivnom, već slijedećeg bi se ljeta umjesto gitare i glasa na gradskoj rivi i trgovima, odmah iza deset sati uvečer moglo čuti tek zadovoljno hrkanje turista koji je došao i platio svoj boravak u najvećoj turističkoj spavaonici Jadrana.

I to nakratko, dok ne bi skužio da je Rovinj  do zla boga, dosadan i ne maštovit grad lišen noćnog života, glazbe i druženja.