Rovinjsku Carera ulicu, a ima tome već koja sezona, preuzeli su „tekstilci“.   Ljetna roba ovješana o vrata i nemušto poslagana u i izvan poslovnih prostora „vrišti“ iz velikog broja trgovina. Poziva na kupnju ljetne odjeće i obuće. Za one koji ne vide ili su slabovidni na ulici stoje prodavači i prodavačice. Trude se i svojim glasom i stasom dodatno pozivaju na kupnju.

Tu su, dakle, da rade i zarade. Sezona je samo sezona i prekratko traje. Prodavači trebaju osigurat novac za zimsko preživljavanje u gradovima u kojima žive preostalih devet mjeseci u godini ali i onu nemalu sumu koju će ostaviti domaćima- vlasnicima prizemnih poslovnih prostora kod kojih su u najmu.  

Treba sve prodati, pa cijene ljetne robe, po onoj trgovačkoj uzanci - (o)padaju. Upravo, sezonsko sniženje, događa se i u najpoznatijoj trgovačkoj ulici Rovinja. Jer, Carera je danas, više nego što je to uobičajeno obljepljena reklamama, pardon obavijestima ispisanim rukom i flomasterom, o popustima koji se, za one koje to zanima, kreću od  30 do 50 posto.

No, na stranu „novi“ popusti. Vratimo se još jednom na izgled Carera ulice, nekad žile kucavice Rovinja, koja je dodatnim obavijestima o sniženju i ponovnim izlaganjem robe o zidove, vrata i portune (unatoč zabrani Grada i kontroli komunalnih redara),  još više ( a pitanje je kako je to uopće moguće) u očima promatrača, degradirana. Ima li tome kraja?