Slavodobitnik 45. obnovljene Trke na prstenac, Antonio Osip iz Draguzeti, bio je danas gost Rovinj FM-a.

Sedam nedjeljnih punti, jedan u prvoj i po dva u iduće dvije trke, donijelo mu je prvu titulu slavodobitnika u životu što se u njegovim Draguzetima dobro profeštalo, kako nam je rekao, sve do ponedjeljka ujutro.

„Svi su sretni i ponosni zbog mene; i obitelj i prijatelji, i svima njima želim zahvaliti jer su bili uz mene svo vrijeme i omogućili su mi ovaj uspjeh. A pobjedu, dakako, posvećujem kčerci Juliji“, kazao je.

Treninzi su trajali cijelo ljeto i, naravno, uvijek postoje očekivanja kod svih jahača, pa ih je tako imao i Antonio koji je, ipak, kaže nam, ove godine bio posebno miran.

Ovoga je puta, doduše, sve bilo mnogo teže organizirati zbog epidemije koronavirusa.

„Svake godine želiš pobijediti i onda si malo i razočaran, iako to kratko traje jer si sretan zbog drugih. No, ove sam nedjelje bio poprilično miran samim time što sam u subotu bio jako dobar na Trci za viticu. Za moj uspjeh zaslužan je i kopljonoša Jure Paus, a još više moj konj. Rekao bih da je konj zaslužniji od jahača jer konja za Trku nije lako naći. Ja sa svojim jašem Trku već tri godine i zaista je bitno da je konj psihički spreman za sve što ga čeka na stazi i oko nje, a moj je to svakako bio.

I, iako na Gradišću nije bilo mnogo ljudi jer su tako nalagale posebne epidemiološke mjere, svejedno znaš da te putem izravnog prijenosa na HTV-u gledaju doslovce u cijelom svijetu“, kazao je Osip.

On veli, nema neke posebne ritaule na sam dan Trke. Jutro, doduše, voli provesti doma sa svojima, a onda slijedi misa za konjanike u Barbanu.

Potom se svi, kaže nam, okupe kod najstarijeg konjanika, Brune Kožljana, koji živi u samom središtu mjesta. Zatim svatko ide svojoj kući spremiti opremu i konja, a onda svi odlaze i na Gradišće.

„To je jedan od najljepših osjećaja. Kad kreneš u nešto za što se spremaš cijele godine i što tako kratko traje. Trema je prisutna, naravno, a prva trka je najvažnija. Ove godine je sve slutilo na to da će se ići u pripetavanje. Gvido Babić, Luka Kancelar i Petar Benčić – svi su oni nakon treće trke imali po pet i pol punti, ali sam im pomrsio planove sa pogođenih tri punta u zadnjoj, trećoj trci.

Iako se čekalo i Andreja Kancelara koji je na koncu pogodio dva punta što mu nije bilo dovoljno za pobjedu. Nisam išao po pobjedu, nego sam u treću trku išao samo uživati i desila se srida. Tada sam znao da sam napravio sve što sam mogao. Više od toga nisam mogao. Osjećaj je bio nevjerojatan. Nagrade su prolazne, ali titula i ponos ostaju. Ti si sada zauvijek upisan u povijest Trke“, kazao je Antonio te dodao kako cijeli Barban čitave godine živi za Trku i kako je to teško pojasniti nekome tko nije Barbanac.

A pripreme za 46. Trku kreću, kaže nam, za koji dan.