Nakon nastalog šuma u komunikaciji javnosti o testovima na koronavirus, istražili smo zašto su neki testovi na koronavirus jeftini, a neki skuplji. Dakle, stvarno postoje dvije vrste testiranja koja se razlikuju.

Najpoznatije testiranje, trenutno i najskuplje, je uzimanje sline iz nosa i ždrijela štapićem koji ima vatu na kraju  i tim se načinom testiranja zapravo uzimaju brisevi o kojima slušamo svakodnevno.

„Kad se uzme uzorak te sline, stavlja se u epruvetu u kojoj je pripremljeno tzv. hranilište za viruse. Uzorak se transportira u frižideru do Zavoda za javno zdravstvo gdje se to analizira. Analiza se radi tako da se utvrđuje prisutnost virusa u samoj slini. Dakle, taj test govori je li osoba u tom trenutku, prema uzetom brisu, bila pozitina na koronavirus“ objasnio nam je doktor Vlado Bjelajac.

Kako funkcioniraju jeftiniji testovi?

Druga grupa testova su serološki testovi koji su jeftiniji jer je to zapravo pretraga krvi koja pokazuje prisutnost antitijela koje naše tijelo proizvodi protiv virusa Covid-19.

„Oni ljudi koji nemaju prisutna antitijela u krvi uopće nisu sreli taj virus, nisu se inficirali. Ljudi koji imaju prisutna IgM i IgG antitijela su ljudi koji trenutno imaju virus u sebi što nam pokazuju IgM antitijela – taj čovjek je inficiran. Ipak, da naglasim, nije svaki inficirani čovjek i oboljeli. Prema podacima WHO-a, velik postotak ljudi uopće nema simptome bolesti“, rekao je doktor Bjelajac.

„Oni pacijenti koji imaju IgG, a ne IgM antitijela znači da su ili preboljeli ili su upoznali virus koji je prošao kroz njihovo tijelo bez simptoma te su u većini slučajeva otporni na ponovno dobivanje bolesti i oni često ne mogu prenositi bolest“, dalje je objasnio Bjelajac.

Još se uvijek ne zna vremensko trajanje imuniteta na koronavirus

Ne može se znati koliko traje imunitet za neku bolest koja je relativno nova, tvrdi doktor Bjelajac. Dodaje da je teško to zaključiti dok ne prođe određeni vremenski period jer, na primjer, vodene kozice ostavljaju doživotni imunitet, niz drugih virusnih ili bakterijskih bolesti ostavljaju 3 mjeseca, 3 godine ili 20 godina, dok se za ovaj virus još uvijek ne zna.

„Ja se nadam, a i prema mom dosadašnjem medicinskom iskustvu te praćenju raznih infekcija u kolektivima, da ova infekcija svakako treba postajat sve manja i manja s vremenom kako sve više ljudi upoznaje virus, pa tako ubrzo očekujemo i sve manje oboljelih“, zaključuje doktor Vlado Bjelajac.