Prekomjerni turizam problem je s kojim se susreću brojni europski gradovi, a nekadašnji sinonimi za prekomjerni turizam u Europi je i naš Dubrovnik. Iako se gradska vlast uhvatila u koštac s tzv. overturizmom, prema istraživanju europske Statiste iz lipnja prošle godine Dubrovnik je prvi na listi najpreopterećenijih gradova u Europi s brojkom od 36 turista po glavi stanovnika. To je skoro duplo više nego što je bilo prošle godine u Veneciji, a mi smo razgovarali s dubrovačkim gradonačelnikom Matom Frankovićem koji nam je otkrio kako se nose s masovnim turizmom koji itekako narušava kvalitetu života lokalnog stanovništva.
Franković ističe da je Dubrovnik bio sinonim za overturizam sve do 2017. godine otkada su poduzeli cijeli niz mjera kako bi prestali biti grad koji se pamti samo po gužvama.
‘‘Tu smo prije svega ciljali povijesnu jezgru, odnosno broj istovremenih posjetitelja u povijesnoj jezgri. Smanjili smo broj istovremenih kruzera, dakle naše pravilo je ne više od 4.500 posjetitelja, odnosno dva kruzera. Ono što smo napravili je ne kraći boravak od 8 sat, a uz sve navedeno smo uveli sustav kojeg smo nazvali Bus web shop, a on se odnosi na sve one dnevne izletnike koji dolaze u Dubrovnik iz okolnih destinacija. Uveli smo tzv. slotove, odnosno termine koji se trebaju bukirati i svakih pola sata može doći na Pile sedam autobusa‘‘.
Problem koji još nisu riješili, ali planiraju je, kaže Franković, promet oko povijesne jezgre koji je zagušen enormnim brojem taksija.
‘‘Otprilike nekih 7.000 taksista radi u Dubrovniku tijekom ljeta. Mi smo inicirali izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kojem se prema našem prijedlogu usvojila mogućnost uvođenja zona posebnog prometnog režima. Mi smo tu zonu uveli, izglasali na Gradskom vijeću i upravo sada implementiramo cijelu opremu kako bi od rujna započeli s testnom fazom, odnosno kako bi od siječnja iduće godine započeli s punom implementacijom gdje će u zonu moći ući samo 750 taksista‘‘.
Osim ogromnih gužvi po gradskim ulicama i prometnicama, Dubrovčani su u problemu ‘krova nad glavom‘. Ne samo da je teško pronaći priuštiv stan za kupnju, nego i za najam jer se svaki raspoloživi prostor iznajmljuje turistima. Franković ističe da on inzistira na tome da se pravilnikom onemogući kratkoročni najam stanova u višestambenim zgradama.
‘‘Mi smo uveli i model dubrovačke stanogradnje. Po tom modelu smo već 39 stanova predali mladim obiteljima putem javnog natječaja na 10 godina u najam. Sada smo ishodovali građevinsku dozvolu za dodatnih 50 stanova. Krenuli smo i prema modelu povijesne jezgre, dakle u povijesnoj jezgri kupujemo stanove i dodjeljujemo ih mladim obiteljima. Imamo još i model dakle 30.000 eura za 30 mladih obitelji, odnosno svakoj obitelji 30.000 eura godišnje sa ciljem kupnje prve nekretnine‘‘.
Osvrnuo se i na mjeru koju je uvela Venecija, naplata ulaza u grad jednodnevnim posjetiteljima.
‘‘Mi nismo razmišljali ići u tom smjeru jer mislim da taj smjer neće donijeti upravljanje, nego će ljudi i dalje dolaziti, samo će plaćati za svoj dolazak. Mi smo osmislili digitalnu muzejsku karticu koja se zove Dubrovnik Pass. Ona objedinjuje i ulazak na Dubrovačke zidine kao najveću dubrovačku atrakciju i posjet svim muzejima i dva besplatna korištenja javnog gradskog prijevoza. Ta kartica je izuzetno popularna i mi smo od početka godine već 7 milijuna eura prodali vrijednosti tih kartica.‘‘
I objašnjava da na taj način mogu direktno komunicirati s turistima i uputiti ih na rezervacije i razdoblje kad je najbolje koju turističku atrakciju posjetiti i na taj način postići veću disperziju turista.
‘‘Mi smo pokazali funkcionalnost, ali istovremeno to ne znači da je naš posao gotov. Naš posao je svakodnevan, dakle to je ‘day to day‘ posao. Dakle svaki dan planiranje i programiranje‘‘.
