Prošli mjesec stopa inflacije u Hrvatskoj iznosila je 2,1 posto. Najviša je to stopa po kojoj rastu cijene u protekle tri godine. Poskupljenja roba i usluga izravan su udar na potrošače, svojevrstan porez koji svi plaćamo.
Statistika pokazuje da su u travnju, u odnosu na isti mjesec prošle godine, najviše poskupjele cijene goriva (25 posto), prijevoza (10 posto), alkohola i duhana (6 posto), rekreacije i kulture (2 posto), komunalija (1,4 posto) i zdravlja (1,2 posto). S druge strane, tvrdi Državni zavod za statistiku, pale su cijene hrane i bezalkoholnih pića, i to 0,6 posto, što su rijetki osjetili prilikom kupnje u trgovinama. Navodi se i da su za 0,1 posto pale cijene odjeće i obuće.
Ono što ekonomiste diljem svijeta najviše brine snažan je rast proizvođačkih cijena u SAD-u i posebice Kini, koju pandemija koronavirusa kao da je zaobišla. U SAD-u na krilima proračunskih poticaja novog predsjednika Joea Bidena inflacija doseže tri posto (što je najviša stopa u 12 godina) dok su cijene dobara u proizvodnji u Kini skočile gotovo sedam posto, što će se prije ili poslije preliti na cijene gotovih, potrošačkih dobara.
Novi rast cijena
Željko Lovrinčević, ekonomist s Ekonomskog instituta Zagreb, upozorava na snažan rast sirovina i proizvođačkih cijena na globalnoj razini, posebno na tržištu Azije. Oporavak od korone u Aziji već je gotova stvar i za Lovrinčevića nije pitanje hoće li se dogoditi prelijevanje cijena u proizvodnji na potrošačke proizvode, nego je pitanje kad će se ono dogoditi. “To je vrlo opasna situacija”, dodaje.
Brine ga i golem višak novca u rukama globalno jakih ulagača koji ulažu i u imovinu, ali i u primarne sirovine, što dodatno steže inflacijski obruč. “Opasno je i ako se inflacijska očekivanja ukorijene u dužem razdoblju, onda svi krenu u kalkulacije i inflacija se uračunava primjerice u ugovore o nabavi ili kolektivne ugovore. Centralne banke morat će birati između dva zla – zla da se probudi inflacija i zla da ranije pokušaju povlačiti monetarne poticaje, što vodi u rast kamata i problema u održivosti javnog duga”, rekao je Lovrinčević za tportal.
Stoga će središnje banke poput Europske središnje banke pokušati prebaciti lopticu na stranu fiskalnih vlasti, od kojih se može očekivati da preuzmu dugoročno poticanje realnog sektora. Fiskalna politika će naravno pokušati vratiti lopticu, a za Hrvatsku je tu važno znati da smo u vrlo specifičnoj situaciji.
“Uvodimo euro. Prebacivanje na teren fiskalne politike ne dolazi u obzir, što znači da će HNB biti pod pritiskom da nastavi opuštenu monetarnu politiku, ali kod nas će najveći amortizer biti novac iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost i ostalih fondova EU-a. Taj novac je jako značajan za održavanje stabilnosti cijena i smanjenje pritiska na državni proračun i zaduženje, a ne samo za oporavak”, kaže Lovrinčević.
Postoji neizvjesnost
Prijašnja razdoblja u kojima su cijene rasle zbog rasta cijena sirovina nisu završavala najbolje. Povijesno, najčešće se pojavljivala stagflacija, u kojoj inflacija traje uz slabašan gospodarski rast i znala je trajati po cijelo desetljeće (recimo tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća), sve dok se nisu počistile bilance poduzeća i banaka od raznih loših plasmana. Lovrinčević je blago optimističan jer danas svijet pred sobom ima brojne nove tehnologije i priliku da s njima brže, uz višu proizvodnost, prebrodi loše razdoblje.
“No opet, danas imamo i koronavirus. Ako se u jesen pojavi neki novi soj i pohara svijet, sve postaje neizvjesno i ostaje otvoreno pitanje kako će izgledati oporavak ili kako će dugo trajati stagflacija. Opasno je i to što se u pandemiji dogodila i velika neravnoteža po pitanju raspodjele bogatstva – najbogatiji su se još obogatili dok će srednja klasa i siromašni plaćati – vraćati javne dugove kroz nove potrošačke poreze. To ne samo da je loše za njih, nego može dovesti do raslojavanja društva i pucanja društvenih niti, što je za ozbiljna društva i ozbiljan izazov”, zaključio je Lovrinčević u razgovoru za tportal.
